Svatko tko vjeruje da je Isus umro za njega i da Njegova krv čisti od svakoga grijeha, biva proglašen pravednim.
“Kako da čovjek bude opravdan kod Boga?” (Job 9, 2).
Job je živio čestito i u strahu Božjem, koliko je to moguće među ljudskim bićima. No osjećao je da ga to ne čini pravednim pred Bogom na svršetku. To ga je potaknulo da postavi gornje pitanje o opravdanju pred Bogom. Sebe je prepoznao kao grešnika. Stoga se pitao: “Tko može čisto izvući iz nečistoga? Nitko!” (14,4).
Pravednost koja vrijedi u pogledu Boga i vječnosti ne može se steći ljudskim naporima, nego mora proisteći od samoga Boga. Kako se to može postići?
Može li Bog nekoga jednostavno proglasiti pravednim iz čiste ljubavi, a da ne raščisti pitanje krivnje? Ne! Inače bi ostali neokajani svi zločini iz svjetske povijesti i osobna krivnja pojedinaca. To bi bilo izrugivanje pravednosti: opravdanje bi bilo nemoguće. No Bog se ne može odreći svoje pravednosti.
Pretpostavimo da Bog prema nama postupi po pravednosti i provede osudu prema našim djelima, kao što je zapisano u Njegovim “knjigama”. Bili bismo izgubljeni: primili bismo pravednu plaću za svoja djela, i to za vječnost. Gdje bi se, onda, mogla vidjeti Božja ljubav?
Kako Bog može grešnike proglasiti pravednima, a da se ne odrekne svoje pravednosti? Kako bi nam se moglo pomoći u našoj potrebi? Mi sami ne možemo naći način da to izbjegnemo. Ne možemo zamisliti nijedan način na koji Bog može iskazati svoju beskrajnu pravednost, osim po cijenu Njegove ljubavi. No On ima način kako riješiti tu naoko nerješivu teškoću. Znaš li koji je to način?
PROČITAJTE: 7 razloga zbog kojih je Krist patio i umro
Svi su sagriješili i lišeni su Božje slave, a opravdani su besplatno njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu. Njega je Bog postavio da bude pomirilištem po vjeri u njegovu krv … pokazujući svoju pravednost u sadašnje vrijeme: da je pravedan i da opravdava onoga tko vjeruje u Isusa. (Rimljanima 3, 23-26).
Bog je dao način za “pomirenje”, tako da krivac može biti proglašen pravednim
Isus Krist je otišao u smrt za grešnike. Prolio je svoju krv za okajanje grijehâ. Kad je preuzeo mjesto izgubljenih grešnika i nosio njihovu krivnju, na Njega je izliven Božji gnjev. Njegova smrt svjedoči da Bog nije ostavio nekažnjenim nijedan grijeh. Božjim pravednim zahtjevima je udovoljeno. Stoga je On istodobno i milostiv i pravedan iskazujući nam svoju ljubav i nudeći nam opravdanje naših grijeha i vječno spasenje.
Pravednima možemo biti proglašeni samo vjerom u Njegovu krv, vjerujući u Isusa (rd. 25 i 26). No Njegovo djelo otkupljenja ne primjenjuje se na nas automatski. Najprije trebamo priznati svoju nepodobnost da pred Boga stanemo u svojoj pravednosti, pa i ako smo nastojali živjeti časnim i poštenim životom.
Mi se ne možemo osloniti na sebe u pogledu Božje pravednosti, nego samo na Gospodina Isusa i Njegovu zastupničku smrt. To je ponižavajuće ponositima! No, svakoga tko se pokori Bogu vjerujući u Isusa Krista proglašava se oslobođenim od sve krivnje.
