To je pitanje koje se svi pitamo s vremena na vrijeme. Ako Bog kontrolira svaki događaj, od najmanjeg do najvećeg, i već je odredio što će se dogoditi, zašto onda moliti? Uostalom, ako će se nešto ionako dogoditi, što ikako mogu promijeniti vaše ili moja molitva?
Odgovor je da se to „ionako“ neće dogoditi; dogodit će se na jedan određeni način. Biblija nam ne govori da možemo prisiliti Boga moleći što god želimo moliti, kao da naša volja ograničava Božju volju. Ne, govori nam da „ako što išćemo po volji njegovoj, uslišava nas“ (1. Iv 5,14).
Bog je odlučio učiniti ono što želi kao odgovor na molitve Kristovih ljudi, kad ga tražimo ono što želi. Zašto bi to činio? Zašto jednostavno ne može činiti ono što ionako želi, i nas izostaviti iz toga? Mislim da bi mogao. Ali je čudesno odlučio upravljati svijetom u zajedništvu s Kristovim ljudima. To radi na sljedeći način.
Prvo je odlučio djelovati kroz odgovor na Isusove molitve. Na Lazarovom grobu, Isus kaže: „Oče, hvala ti što si me uslišao. A ja sam znao da me svagda uslišavaš“ (Ivan 11,41-42). Bog Otac je odlučio uskrsnuti Lazara kao odgovor na molitvu koju je Isus molio, i ni na koji drugi način! Da Isus nije molio za podizanje Lazara, Otac ga ne bi oživio. Bog je svojim Duhom Svetim potaknuo srce Isusa, njegova Sina, da moli ovu molitvu; a onda je Bog na nju odgovorio, jer su Bog Otac i Isus Sin hodali u savršenom zajedništvu.
Nadalje, on stavlja Isusov Duh u srca Isusovih sljedbenika, kako bismo i mi počeli moliti po Božjoj volji. Kada Biblija kaže da trebamo moliti „u Isusovo ime“, to znači da se molimo na temelju Isusove smrti za nas, te u skladu sa željama koje je Isus svojim Duhom stavio u nas. Stoga naše molitve trebaju biti oblikovane prema otkrivenoj Božjoj volji u Pismu. Kada zazivamo Boga da učini ono što je otkrio da će učiniti, možemo biti sigurni da se molimo po njegovoj volji.
Bog je čudesno odlučio upravljati svijetom u zajedništvu s Kristovim ljudima.
Naravno, postoje slučajevi kad tražimo i druge stvari, ali onda ne možemo biti sigurni kako će Bog odgovoriti; jer naše molitve možda nisu po njegovoj volji. Naše molitve ne mijenjaju Božju volju niti izazivaju njegovu kontrolu; ali nas uvlače u dragocjeno zajedništvo s njime, u njegovo čudesno upravljanje svijetom.
Bog je odlučio djelovati kroz odgovor na molitve svojih ljudi. Odlučio je potaknuti nas na molitvu i onda odgovoriti na te molitve. Naše molitve ne znače da vješto izlazimo izvan Božje suverenosti i povlačimo ručnu u području koje je izvan Božje kontrole kako bi Bog morao odgovoriti. One znače nešto mnogo ljepše od toga. Znače da nas Bog, po svome Duhu, u vašem i mojem srcu pokreće da molimo. Poučava nas iz Biblije o tome što mu ugađa; u naša srca stavlja čežnju za time da njegova volja bude učinjena na zemlji kao što je na nebesima; a potom molimo kako nas potiče na molitvu. I tada on čini ono što želi učiniti, i što je odlučio učiniti; ali ono što je najčudesnije jest da je odlučio to učiniti tek kada molimo za to. Na ovaj izvanredan način, Bog nas uključuje u svoje upravljanje svijetom, tako da naše želje i čežnje oblikovane od Boga zapravo oblikuju ono što se događa! Nema veće povlastice od toga.
Autor: Christopher Ash; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
