“Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina … Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih” (Pnz 8,2-3).
Ja ponavljam ove riječi tijekom dana: “Živim o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.”
Ako se Božjoj Riječi ne može vjerovati – ako Biblija nije nadahnuta Riječ Božja – onda je život uzaludan. Ne može biti nade na licu ove zemlje.
Kad je ova riječ u Ponovljenom zakonu došla do Izraela, stanje u pustinji je bilo vrlo zastrašujuće za njih. Bog je dopustio da iskuse žeđ i bolove od gladi, a sad iz samih usta Gospodnjih čujemo ove riječi: “Ponižavao sam vas i dopustio da trpite glad i žeđ. Zašto? Sve zato što sam htio da znate da se možete pouzdati u mene. Možete živjeti na mojim obećanjima.”
Bog ne bi dopustio da njegov narod gladuje ili umre od žeđi. On je točno znao što će učiniti da ih izbavi. A, ljubljeni, Bog ima plan i za vaše izbavljenje.
O, kako nam je potreban Duh Sveti da nas vodi i tješi u naša teška vremena! Bez njegove nazočnosti, njegova vodstva, njegova svakodnevnog izlijevanja snage, nitko od nas ne bi mogao uspjeti. Nikakva ljudska odlučnost ne može preživjeti dnevno testiranje koje podnosimo na tom putu.
Mi se dnevno moramo bacati na otkrivenu Riječ Božju i uzdati kako će Duh Sveti učiniti da nam ona postane život. “Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njegova … Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori” (Ps 33,6.9).
Autor: David Wilkerson
