Bog osuđuje idolopoklonstvo, jer ni kipovi ni slike ne prikazuju biće koje trebaju predstavljati. Bog nam se otkriva samo kroz svoju Riječ!
Drevni je svijet pravio bogove od drveta i kamena (Ponovljeni zakon 4, 28). Kad su se ljudi morali seliti, idoli su se morali nositi na životinjama i bili su teret (Izaija 46, 1). Ali za razliku od tih lažnih bogova, pravi Bog nosi nas (stih 4).
Iako se ovaj oblik idolatrije i danas prakticira, moderna idolatrija može poprimiti mnoge druge oblike. Idolatrija se ne prakticira samo u poganskim religijama, već je duboko ugrađena u kršćanski svijet.
Idolatrija u kršćanstvu
Umjesto da obožavamo idole bilo koje vrste, moramo razvijati dublje razumijevanje pravog Boga. Biblija nam kaže da nitko nikada nije vidio Boga (Ivan 1,18) izuzev Gospodina Isusa Krista. Bog je rekao: “S kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan?” (Izaija 46, 5; usporedi Izaiju 40, 18).
Poanta je u tome što ne bismo trebali pokušati razumjeti Boga koristeći nešto fizičko i načinjeno od čovjeka. Zapravo, Bog nas je stvorio na svoju sliku (Postanak 1, 26). Ne pokušavajmo Ga napraviti po svojoj zamisli!
Moramo se služiti Biblijom za učenje o Bogu prema onome što On govori o sebi. Knjiga Izaije daje mnoge važne opise Boga koje možemo naučiti:
Svojom snagom i mudrošću stvorio je sve (Izaija 40, 12.22.26.).
Uzvišen je i svet (Izaija 40, 23-25).
Nikad se ne umara (Izaija 40, 28).
On predviđa budućnost (Izaija 42, 9).
Samo je On naš Spasitelj (Izaija 43, 11).
Samo On može ukloniti naše grijehe i zaboraviti ih (Izaija 43, 25).
On je naš zaštitnik (Izaija 43, 13).
Pravedan je, izjavljujući što je ispravno (Izaija 45, 19-22).
Bog osuđuje idolopoklonstvo
Bog je izabrao da nam se otkrije svojim riječima umjesto slike. Jasno nam zapovijeda da ne stvaramo slike da Ga obožavamo ili razumijemo (Ponovljeni zakon 4, 12-19).
Ali u čemu je stvar? Koja je šteta? Bog je izgovorio 10 zapovijedi (Izlazak 20, 1-17), a zatim ih je Izraelu predstavio na kamenim pločama (Izlazak 24, 12). Kad se Mojsije popeo na brdo Sinaj kako bi uzeo kamene ploče, Izraelci su se okrenuli onome što su znali iz Egipta: idolatriji. Napravili su zlatno tele i klanjali mu se (Izlazak 32, 8). To je jako razbjesnilo Boga i htio je uništiti sav narod.
“Dobro vidim”, reče dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.” (Izlazak 32, 9-10)
Oslobodite se tereta idolopoklonstva
Bog pokazuje glupost idolatrije. Idoli ne mogu proricati budućnost – niti u tom slučaju učiniti bilo što, bilo dobro ili zlo (Izaija 41, 23). Bog ih naziva “ničim” i “vjetrom i ispraznošću” (Izaija 41, 29).
Obožavanje stvorenja umjesto Stvoritelja univerzalni je ljudski problem (Rimljanima 1, 25). Idolatrija se ne prakticira samo u poganskim religijama, već je duboko ugrađena u kršćanski svijet koji je okružen kipovima i slikama za koje se tvrdi da prikazuju Boga, Isusa, anđele, Mariju i svece.
“Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izlazak 20, 4-6)
Ni kipovi ni slike ne prikazuju točno biće koje trebaju predstavljati. Umjesto toga, oni su teret koji nas duhovno odvaja od Boga! Taj teret ubacuje pogrešne slike u naš um i treba ga se osloboditi uz Božju pomoć!
