Biblija jasno ukazuje da Juda nije bio spašen. Sam Isus je rekao o Judi: „Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.“ (Matej 26,24).
Ovdje imamo jasnu sliku kako Božja suverenost i čovjekova volja djeluju zajedno. Bog je, u prošlosti, odredio da će Juda izdati Krista, da će Krist umrijeti na križu za naše grijehe i da će uskrsnuti. Na to je Isus mislio kada je rekao da on „odlazi kako je o njemu pisano“. Ništa neće zaustaviti Božji plan da čovječanstvu providi spasenje.
Međutim, činjenica da je to sve bilo predodređeno ne ispričava Judu niti ga odrješiva krivnje da će patiti zbog svoga udjela u toj drami. Juda je donio vlastite odluke, a one su bile razlog njegove propasti. Međutim, njegove odluke su se savršeno uklopile u Božji suvereni naum.
Bog ne nadzire samo dobre, nego i čovjekove zle odluke, kako bi postigao svoje ciljeve. Ovdje čitamo o tome kako je Isus osudio Judu, ali kada uzmemo u obzir da je Juda putovao s Isusom gotovo tri godine, znamo da je Judi dao mnoštvo mogućnosti za spasenje i pokajanje.
Čak i nakon tog strašnog djela, Juda je mogao pasti na koljena i moliti Boga da mu oprosti što je izdao Isusa. Ipak, nije to učinio. Možda je osjetio neku žalost rođenu u strahu, radi čega je i vratio novac farizejima, ali nikada se nije pokajao, nego je umjesto toga počinio samoubojstvo, krajnji čin sebičnosti (Matej 27,5-8).
Ivan 17,12 u pogledu Jude kaže: „Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.“ Međutim, jednoć je Juda vjerovao da je Isus prorok, a možda čak i da je Mesija. Isus je poslao svoje učenike da naviještaju evanđelje i da čine čudesna djela (Luka 9,1-6). Juda je bio uključen u tu skupinu.
Juda je imao vjeru, ali to nije bila prava, spasonosna vjera. Juda nikada nije bio „spašen“, ali jedno vrijeme je bio sljedbenik Kristov.
Izvor: Gotquestions.org
