Budući da se Sotonu naziva ”bogom” ovoga svijeta, kako Bog još uvijek može biti u kontroli onoga što Sotona čini? Na koji način Bog ograničava sotoninu moć?
Ovosvjetski ”bog”
Brzi pogled na svijet trebao bi nam reći sve što trebamo znati o stanju ovoga svijeta. Nasilje, kao u Noinom vremenu, postaje sve veće, no iza toga postoji zlo.
Na primjer, apostol Pavao je zapisao: „A ako li je i pokriveno evanđelje naše, u onima je pokriveno, koji ginu“. (2. Korinćanima 4, 3) Razlog zašto je evanđelje pokriveno svijetu jest „bog ovoga svijeta koji oslijepi mišljenje nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Kristove, koji je slika Božja“. (2. Korinćanima 4,4)
To bi ukazivalo na Sotoninu pobjedu, ali čekajte! Biblija nam isto tako govori da smo „svi mi bili mrtvi u svojim prijestupima“ (Efežanima 2, 1) te da smo svi mi „nekad hodili po vijeku ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u zraku, po duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti“. (Efežanima 2, 2).
Da nije bilo Božje milosti, još uvijek bismo bili mrtvi. Mrtvi u svojim grijesima. Muškarci i žene hodajući mrtvaci. No Bog je intervenirao „koji je bogat u milosrđu, zbog velike ljubavi svoje, kojom nas je ljubio, I nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, oživi s Kristom milošću ste spašen“. (Efežanima 2, 4-5) Poanta ovoga jest da postoji nevidljivi neprijatelj koji radi na vidljiv način; kroz snagu ili ljude, ali njegova moć je ograničena.
Nevidljivi neprijatelj
Zašto izgleda da je svijet tako ranjiv na Sotonin utjecaj? Kao prvo, svijet uopće ne vjeruje da Sotona postoji. Netko za koga oni ne vjeruju da postoji im nije prijetnja, ali mi znamo da „naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, protiv vlastima, protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhova pakosti u zračnim visinama“. (Efežanima 6, 12)
Lakše je boriti se protiv nečeg što vidimo, nečega što je pred nama, ali nevidljivi neprijatelj je opasniji jer ih ne vidimo. Ipak, postoji onaj koji vreba oko nas danas i koji je živ i aktivan. On je toliko prijevaran da može oponašati evanđelje i preko propovjednika prevariti milijune. Na primjer, danas su u crkvu ušli mnogi propovjednici evanđelja prosperiteta, a promjena poput konzumerizma ide prema onome ”što crkva može učiniti za mene”.
Razvodnili smo evanđelje tako što smo izbacili riječi kao što su grijeh, križ, krv Janjeta Božjega, posvećenje, svetost i pokajanje. Sotona je lukav i vješt, a njegove poruke čine da se osjećamo zaista dobro. No zapamtite, njegova glavna namjera je rušenje vas i ostalih vjernika te skrivanje istinitog evanđelja pokajanja i vjere. (Marko 1, 14-15) Takvo učenje ne zahtijeva ni od koga promjenu, stoga se zapravo ne radi o evanđelju.
Božji đavao
Martin Luther je jednom rekao da je Sotona na uzici ili da je Sotona Božji đavao. Sotona može učiniti onoliko koliko mu Bog dopusti. No čak i u Sotoninom zlu Bog, stvara puno više dobra. Možemo pogledati na križ i vidjeti to. (Ivan 3, 16-17) Nije ispravno reći ”đavao me natjerao da to učinim”, već ”đavao je utjecao na mene da to učinim”, no mi smo i dalje odgovorni za vlastite postupke.
Isus je rekao apostolu Petru ”bježi od mene Sotono” jer je Petar pokušao Isusa odvratiti od križa, što je naša jedina nada. To je ono što je Sotona želio jer je znao da križ zapečaćuje njegovu sudbinu. (Ivan 19, 28-30)
Dok je Sotona lutao Zemljom kako bi ljudske živote činio jadnima „reče Gospod Sotoni: “Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla“. (Job 1, 8) No Sotona je htio dokazati Bogu da se Job samo ponaša dobro kako bi ga Bog blagoslovio. „Sotona odgovori Gospodu: “Je li možda Job uzalud se tako Boga bojao? Ne ograđuješ li njega i kuću njegovu i sve, što mu pripada? Djelo ruku njegovih blagoslivljaš, i njegov se posjed proširuje dalje u zemlji“. (Job 1, 9-10) Tada je naš Gospodin rekao Sotoni: „Dobro, sve imanje njegovo neka je u tvojoj vlasti! Samo na njega samoga ne smiješ staviti ruku!” I Sotona ostavi Gospoda“. (Job 1, 11-12) Sotona je gotovo uništio Joba i njegovu vjeru, ali nije mogao oduzeti Jobu život. To pravo ima samo Onaj koji daje život, a to je Bog.
Diskvalificiran
Lucifer je bio Božje najdivnije stvorenje. On je bio neopisivo prekrasan, ali stihovi poput Izaije 14, 11-15; Ezekiela 28, 12-19 i Otkrivenja 12, 4 ukazuju na to da je Sotona zbačen iz raja kao i jedna trećina anđela koji su ga slijedili. Oni su postali demoni. Umjesto da bude svjetlonoša na nebu zbog svog ponosa postao je ispunjen tamom. Postao je toliko ponosan da je izgubio razum; pomislio je da može svrgnuti Boga i postati Bog. (Izaija 14, 14)
Usput, postoje neki kultovi koji uče da mi možemo postati bogovi, što potječe od Sotone, ali to je ono što čini ponos. On nas zasljepljuje za istinu. Sotona je zapečatio svoju vlastitu sudbinu kada se pobunio protiv Boga i suočit će se s posljednjom kaznom koja je jednostavno neopisiva. Piše: „A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova“. (Otkrivenje 20, 10) Ako Sotonin utjecaj počinje utjecati na vas podsjetite Sotonu na njegovu budućnost.
Zaključak
Sotona je ograničen. Bog mu dopušta da luta Zemljom poput ričućeg lava, tražeći koga da proždre, stoga mi moramo ostati budni. (1. Petrova 5, 8) Vrlo je vjerojatno da se susrećemo s demonskim utjecajem. Sotona nije sveprisutan. On treba lutati Zemljom.
Sotona je bog ovoga svijeta i pokušat će utjecati na vođe ovog svijeta i vrlo mu dobro ide u tome, ne mislite li tako? No čak će i to završiti dobro u suverenim Božjim rukama. Tako će biti zato što je Sotona Božji đavao.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
