U mom životu postojalo vrijeme kad sam bio prilično nestrpljiv s drugima kad nisu mogli razabrati stvari koje su meni bile očite u vezi s ljudima, prilikama, službama ili odlukama koje je trebalo donijeti.
Tada bih imao ružne misli, kao ”Kako možeš biti glup? Zar ne možeš ovo vidjeti? Što nije u redu s tobom? Dva plus dva su četiri. Kako to da to ne možeš vidjeti? U svojoj glavi išao bih dalje i dalje i sve bi se emocije raspalile.
Zahvaljujući milosti Božjoj, nije me ubio. Umjesto toga, polako mi je počeo pokazivati moje srce puno ponosa. Bilo je to kao da Gospodin kaže: ”Vidiš, ja sam taj koji ti je besplatno dao milost, darove, sposobnosti, moć rasuđivanja, razumijevanje i vještine koje imaš. Ali sada ih ti koristiš da druge napadaš, kritiziraš i omalovažavaš. Želi li da dopustim da postaneš poput biljke, ležeći u krevetu, nesposoban govoriti ili hodati?
Bila je to prestrašna misao da bih se njome zabavljao i znao sam da je sve što je potrebno bila samo automobilska nesreća. Ovaj ukor od Gospodina učinio je da shvatim kako moj najgori neprijatelj nije đavao, nego moja vlastita sebičnost i nedostatak poniznosti.
Pogledajte kraljeve Nabukodonozora, Uziju i Šaula. Neki od njih započeli su tako dobro. Ali jednom kad se njihove srce uzvisilo, pali su, kao što piše u knjizi Izreka: ”Pred slomom ide ponos i pred padom duh uznositi” (Izr 16,18). Ako dolazi vrijeme da kažemo poput Laodijaca: ”Bogati smo, sposobni smo, uspjeli smo, postigli smo i ne treba nam ništa”, onda će nam Gospodin zauzvrat reći: ”Jadni ste, bijedni, siromašni, slijepi i goli” (vidi Otk 3,17). Bog se protivi ponosnima (vidi Jak 4,6): Ova izjava iz Riječi Božje trebala bi nas otrijezniti.
Zašto je ponos tako koban? Zašto je ponos tako opasan?
Ponos nam neće dopustiti da ljubimo druge. U Luki 15, stariji brat izgubljenog sina bio je tako ponosan na svoje odgovorne ponašanje i težak posao da nije imao suosjećanja ni ljubavi za svog mlađeg brata. Zapravo, s obzirom da je sebe smatrao mnogo važnijim i nadmoćnijim, pred ocem više nije govorio o bratu kao o bratu, nego je rekao ”taj sin” (Lk 15,30).
Pavao nas potiče u Filipljanima 2,3: ”U poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe.” Nije moguće da možemo imati srce ljubavi i poštovanja za nekoga, izvorno ga smatrajući boljim od sebe, sve dok je u nama ponos te osjećamo da smo iznad drugih!
Ponos traži čast ljudi i položaj, kakav god. Da bismo postigli taj cilj, čak ćemo upotrijebiti štovanje i službu. Zbog toga nas Isus upozorava: ”Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide… kako to čine licemjeri… da ih slave ljudi” (Mt 6,1-2). Za koju svrhu tražimo tu slavu? Donosi li ona čast Gospodinu? Više ne možemo vidjeti vlastite pogreške ili grijeh; Ponos nas zasljepljuje. Farizej koji je stajao u hramu odmah do carinika molio se Bogu: ”Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi… ka i ovaj ovdje carinik” (Lk 18,11). Isus je farizeje nazvao slijepim vođama slijepih (vidi Mt 15,14). Kad smo uhvaćeni u zamku ponosa, nismo u stanju točno vidjeti sebe, druge, pa čak ni Boga.
Očito je da je isprava izbor za naš život izabrati poniznost. Tko želi žeti posljedice koje će donijeti put ponosa?
Pitanje je kako možemo održavati život poniznosti. Odgovor je jednostavan. Samo je jedan lijek za svu bolest izazvanu našim ponosom – moramo slijediti Isusa, On je naš život i naš primjer u svemu. Umjesto da se borimo odgonetavajući kako odgovoriti na neku situaciju, najbolje što možemo učiniti je da odaberemo slijediti Njega.
Otkrit ćemo da Isus odabire služiti umjesto da zahtijeva da mu se služi. On je uputio svoje učenike: ”Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu” (Iv 13,14).
Predajući sve svoje vlastite ideje, Isus je gledao sve s Očeve točke gledanja: ”Zar možda da ne prijem kalež koji mi pruži Otac” (Iv 18,11).
I živio je u potpunoj poslušnosti svome Ocu, bez obzira na cijenu koju je morao platiti. ”Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu” (Fil 2,8).
Sve dok je u nama ”ona misao koja je u Kristu Isusu” (Fil 2,5), održavat ćemo život poniznosti kojemu će Bog dati čast i blagosloviti ga.
Izaberite tu Kristovu misao.
Autor: K. P. Yohannan; Izvor: Put života, br. 405
