Bog odgovara na molitve. Odgovara upravo onako kako bismo i mi odgovorili kad bismo imali beskrajnu mudrost, ljubav i snagu.
Ponekad nam daje ono što hoćemo, ponekad nešto bolje, ali uvijek ono što nam treba. Ponekad na molitve odgovara brzo, a drugi put nas uči da strpljivo čekamo.
Molitva ima svoje uvjete. Često uz ono što se čini kao bjanko ček (“ako što zaišćete”) postoji i nadodani uvjet (“u moje ime”). Obećanja osobne molitve moraju se razmatrati u svjetlu onoga što na tu temu govori cijelo Pismo.
PROČITAJTE: Odgovara li Bog na molitve nevjernika?
Molitva ima svoje tajne. Lako je smisliti sva moguća pitanja na temu “zašto” i “zbog čega”. Ali to najvećim dijelom nije ono što izgrađuje. Bolje je moliti i vidjeti Boga na djelu, nego otkriti sve tajne vezane uz molitvu. Volim ono što je rekao nadbiskup Temple: “Kad molim, događaju se slučajnosti. Kad ne molim, onda ih nema.”
Kad se molimo Bogu u ime Gospodina Isusa, to je isto kao da on sam iznosi zahtjeve Ocu. To je ono što našim molitvama daje takvo značenje i snagu. I zbog toga nikad nismo bliže svemoći nego kad molimo. Naravno, nikada nećemo biti svemoćni, čak ni u vječnosti. Ali kada molimo u ime Gospodina Isusa, zadobivamo beskrajnu snagu.
PROČITAJTE: 10 molitvi na koje će Bog uvijek odgovoriti
Najbolja molitva dolazi iz snažne, unutarnje potrebe. To znači da, što smo više ovisni o Gospodinu, to će naša molitva biti djelotvornija.
Kada molimo, vidimo da se zbivaju stvari koje se prema zakonu vjerojatnosti ili slučajnosti nikada ne bi dogodile. Naši životi puni su nadnaravnog. Postaju radioaktivni od Duha Svetoga. I kada tada dotaknemo tuđe živote, nešto se događa za Boga.
Trebali bismo biti poput jednog sveca koji je rekao: “Svoj utjecaj mjerim prema broju onih koji trebaju moju molitvu i broju onih koji za mene mole.”
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
