Bog nikada ne zaboravlja. On se svega sjeća. Svaka suza je u Njegovoj boci. Svaki dan tuge zapisan je u Njegovoj knjizi.
Moja supruga, Cathe, i ja se često šalimo da zajedno imamo jedan cijeli mozak. Ja se nečega sjetim, dok ona nešto zaboravi i obratno. Tako da si međusobno pomažemo.
Ponekad ja doživim nešto zanimljivo i ne mogu dočekati da joj ispričam. „Cathe”, kažem, „Pogodi što mi se danas dogodilo?”
Dok joj pričam, ona me ispituje čudne detalje, kao boju majice koju je netko nosio. U međuvremenu ja samo želim završiti svoju priču.
Onda, recimo tjedan dana kasnije, nekom drugom želim ispričati tu istu priču, a Cathe me ispravi: „Ne, nije se tako dogodilo”.
„Oprosti, ali nisi bila tamo”.
„No to nije način na koji si mi prvi put ispričao tu priču”, ona bi rekla.
I znate što? U pravu je. Ona se ponekad prisjeti stvari koje ja zaboravim.
VIDI OVO: Ako misliš da te je Bog zaboravio, ovaj tekst je upućen tebi
Jako sam sretan što Bog nikada ne zaboravlja. On se svega sjeća. Vrlo je važno da toga budemo svjesni.
Bog, budući da je vječan, živi u domeni vječnoga. Život je jedan veliki neprekidan niz. Prošlost je sadašnjost i budućnost je prošlost.
Mi, u drugu ruku, živimo u trenutku. Sjećamo se prošlosti, ponekad se prisjetimo daleke prošlosti i iščekujemo budućnost. No, Bog sve to vidi kao jednu veliku neprekidnost. On nema ni početak ni kraj.
Bog zna budućnost s neopisivom preciznošću, onako kako mi možda poznajemo prošlost, ali i mnogo bolje – jer On ništa ne zaboravlja. Svaka suza je u Njegovoj boci. Svaki dan tuge zapisan je u Njegovoj knjizi. Jednog dana, Bog će vam sve nadoknaditi. Što god da ste izgubili, dat će vam nešto još i bolje. I razumjet ćete zašto su se neke stvari dogodile kako su se dogodile.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ida U.; Izvor: Harvest.org
