“… kako nam neće dati sve ostalo s njim?” (Rim 8,32)
Ovo je nepobitno logično pitanje. Ako Bog nije poštedio svoga vlastitog Sina, već ga predao za nas, trebao bih imati slavodobitnu sigurnost da će mi besplatno dati i sve ostalo.
Jer to je bio vrhovni znak njegove ljubavi i on neće od mene zadržati ni nikakav manji znak. Davši mi svoj najkraljevskiji i najbožanskiji dar, neiskazani dar, doista bi bilo čudno da mi uskrati blagoslove koji su manji i manje stoje. To ne može biti!
Ovaj ljubavni dar bacio ga je u najdublju patnju te neće od mene zadržati dokaze svoju pažnje i milosti koji mu neće nanijeti baš nikakvu bol. Bog nikada ne može ponovno trpjeti kao što je trpio kad je Isus umro u žalosti i sramoti križa. Lako me i veselo može obasuti svim drugim bogatstvom pored toga.
Njegovo darivanje milosrđa bio je početak mojega spasenja i on mi neće uskratiti ništa da to spasenje ne bude savršeno i cjelovito. Jer iako čovjek često započne što ne završi, možda zbog nedostatka snage, možda zbog gubitka volje, Bog nikada ne čini tako. On će sigurno potpuno dovršiti svoje dobro djelo.
Još se nešto mora reći. Ovaj dar Krista uključuje svaki drugi dar. Svi su drugi darovi umotani u ovome kao što je cvijet u pupoljku, kao što je plod u cvijetu, kao što je bogatstvo kolovoza u obećanju svibnja. Kad je Krist moj, oni su moji – neupitno i neotuđivo moji.
Autor: Alexander Smellie; Izvor: Put života
