I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Matej 6,16
Važno je da sada ne shvatimo pogrešno Gospodina Isusa!
On ovdje ne preporuča kršćanski život u kojem se može bezbrižno sudjelovati u svemu onome što svijet nudi i pritom još sažalijevati sve one “uskogrudne” Isusove učenike koji se zabrinjavaju za spas svojih duša i zbog toga ne žele biti suputnici na šareno ukrašenom brodu prolazne razbibrige.
Ne, nikako! Gospodin ne odobrava takav bezbrižan kršćanski život. Upravo suprotno: on govori o ljudima koji ozbiljno shvaćaju rečeno, koji nasljeduju Isusa i zbog toga izbjegavaju štošta što se svijetu sviđa. Gospodin to naziva “postom”. Zato bi “bezbrižne” kršćane trebalo itekako potaknuti na razmišljanje o tome kako Isus ovdje govori o “postu” kao o nečem samom po sebi razumljivom.
Dakle, Gospodin ovo govori ljudima kojima je tako nešto posve jasno. Njima on kaže da je dobro što svoje vječno spasenje uzimate tako ozbiljno. Ali pritom ne bi trebali praviti tako snuždeno!
VIDI OVO: Kako treba postiti?
Isusovi učenici i namrštenost! To je nešto što proturječi jedno drugom. Ili si Isusov učenik pa se onda stvari ponašaju prema riječima pjesme: “Nosite se dusi tuge jer moj učitelj radosti Isus riješio me snuždenosti…” Ili si pak smrknut i kiseo. U tom slučaju nismo baš mnogo iskusili od predivne milosti koja se u Isusu Kristu objavila.
Sigurno da Isusovi učenici prolaze razne kušnje o kojima svijet nema uopće pojma. Kod njih je na djelu svakodnevno umiranje svojoj staroj naravi. Međutim, kako nam to teško pada, to rješavamo isključivo s našim Gospodinom.
Svijet na nama treba vidjeti samo kako sretnima i blaženima Isus čini svoje ljude. Takve nas želi imati!
Gospodine, dovedi nas u red! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
