Činjenica je da Bog svakoga upotrebljava kako može i koliko može, već prema tome kako odgovara za njegovu službu. Umjesto mnogo molitve da budu upotrijebljeni, ljudi bi se trebali ispitati da otkriju je su li sposobni za upotrebu.
Bog ne može upotrijebiti sve i svakoga koji mu dolazi. Samo one koji su “posvećeni, korisni domaćinu i prikladni za svako dobro djelo” (2 Tim 2,21) on može blagosloviti velikom korisnošću.
Bog želi muškarce i žene i on ih traži svugdje; on mora proći stotine dok ne nađe prave pojedince. Biblija kaže: “Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno (savršeno) prema njemu” (2 Ljet 16,9).
O, kako vas Bog želi upotrijebiti! Ali prije nego ga ponovo tražite da to učini, pogledajte u svoje srce je li “savršeno prema njemu”. Tad možete biti sigurni da će vam se Bog silno objaviti. Slava njegovu dragom, dragom imenu!
Kad Bog traži čovjeka za rad u njegovu vinogradu, on ne pita: “Ima li on velike prirodne sposobnosti? Je li temeljito obrazovan? Je li dobar pjevač? Je li rječit u molitvi? Može li mnogo govoriti?”
On pita: Je li njegovo srce savršeno prema meni? Je li svet? Ljubi li? Je li voljan hodati po vjeri, a ne po gledanju? Ljubi li me jako? Ima li djetinje pouzdanje u moju ljubav za njega vjerujući mi da ću ga upotrijebiti i kad ne vidi nikakva znaka da ga upotrebljavam? Hoće li se umoriti i klonuti kad ga ispravljam i pokušavam osposobiti da bude još korisniji? Ili će kao i Job, vikati: ”Gle, da me i ubije, opet ću se uzdati u nj“ (Job 13,15). Istražuje li moju Riječ i ”razmišlja o njoj dan i noć“ da bi ”vjerno držao sve što je u njoj napisano“? (Još 1,8)
Čeka li na moj savjet i u svemu traži da bude vođen mojim Duhom? Ili je tvrdoglav i samovoljan kao konj i mazga koje treba krotiti vođicama i uzdom (Ps 32,9)? Želi li ugađati ljudima i određivati vrijeme ili je voljan čekati na svoju nagradu i tražiti jedino ”čast koja dolazi od Boga”? ”Propovijeda li on Riječ bilo da im je zgodno, bilo nezgodno“? (2 Tim 4,2). Je li krotak i ponizan u srcu?
Kad Bog nađe takva čovjeka, upotrijebiti će ga. Bog i taj čovjek tako će se prijateljski razumjeti i imat će takvu uzajamnu simpatiju, ljubav i pouzdanje da će odmah postati “suradnici” (2 Kor 6,1).
Pavao je bio takav čovjek; što su ga više šibali, kamenovali i pokušali zemlju osloboditi od njega, više ga je Bog upotrebljavao. Na kraju su ga zatvorili, ali Pavao je s neuzdrmanom vjerom izjavio: “… trpim nevolje sve do okova kao kakav zločinac. Ali riječ Božja nije okovana” (2 Tim 2,9). I tako je on govorio Riječ Božju koju ni đavoli ni ljudi nisu mogli okovati; ona je probila zidove zatvora i kroz duga stoljeća prelazila oceane i kontinente noseći slavne valove blagoslovljenog evanđelja obarajući prijestolja, kraljevstva i sile zla te svugdje donoseći svjetlo, utjehu i spasenje mračnim, uznemirenim grešnim srcima. Iako je prošlo već dvadeset stoljeća otkako je Pavlu odrubljena glava i iako su mislili da je s njim zauvijek svršeno, ipak njegova korisnost raste i njegove snažne riječi i djela i danas donose takvu korist za dobrobit ljudi i slavu Božju da bi se to moglo pripisati arkanđelu.
O, kako će Pavao biti iznenađen kad primi konačnu nagradu na Sudnji dan i uđe u posjed svega blaga koje je uplatio gore u nebu i vječnog nasljedstva pripremljenog za njega!
Autor: S. L. Brengle
