Bog nas ponekad propušta kroz iskustva i stegu u tami kako bi nas poučio da čujemo Njegov glas i pokorimo Mu se.
Ptice pjevice naučene su pjevati u mraku, a Bog nas ”sakriva u sjenu ruke svoje” (Izaija 49,2) sve dok ne naučimo čuti ga. ”Što vam kažem u tami…” – pazi kada te Bog postavlja u tamu, i drži usta zatvorena dok si ondje.
Nalaziš li se baš sada u tami svojih okolnosti, ili u životu s Bogom?
Ako je tako, ostani miran i tih. Ako otvoriš usta u tami, govorit ćeš o krivom raspoloženju. Jer tama je vrijeme kad moraš slušati.
Nemoj drugima govoriti o tome. Nemoj čitati knjige da bi našao razlog za tamu: samo slušaj i pokoravaj se. Ako razgovaraš o tome s drugim ljudima, nećeš čuti što Bog tebi govori.
PROČITAJTE: 7 znakova da vam Bog govori, a vi ne slušate
I kad si u tami, slušaj, a Bog će ti dati vrlo dragocjenu poruku za nekog drugog kad se vratiš na svjetlost dana.
Ponekad nam treba toliko dugo da Ga čujemo!
Nakon svakog razdoblja tame, trebali bismo osjetiti mješavinu ushita i stida. Ako postoji samo ushit, pitam se jesmo li doista čuli Boga. Morali bismo biti ushićeni jer smo čuli kako nam Bog govori, ali smo postiđeni jer nam je trebalo toliko dugo da Ga čujemo!
Tada ćemo uskliknuti: ”Kako li sam bio spor saslušati i razumjeti što mi je Bog govorio!” A ipak je govorio danima i tjednima.
Ali kad ga jednom čuješ, On ti daje dar poniznosti, što unosi mekoću u srce – dar koji će te uvijek smekšati da čuješ Boga sada.
Autor: Oswald Chambers
