Pitanje poligamije vrlo je zanimljivo zato što većina ljudi danas smatra da je poligamija nemoralna, iako je Biblija nigdje izrijekom ne osuđuje.
Prvi slučaj poligamije/bigamije u Bibliji bio je slučaj Lameka u Postanku 4:19: „Lamek uzme dvije žene.” Nekoliko istaknutih muškaraca u Starom zavjetu bili su poligamisti. Abraham, Jakov, David, Salomon i drugi imali su više žena. U Drugoj knjizi Samuelovoj 12,8, Bog, govoreći preko proroka Natana, rekao je da ukoliko Davidu njegove žene i priležnice nisu bile dovoljne, da će mu ih dati još više. Salomon je imao sedamsto žena i tristo priležnica (zapravo, žena nižega statusa), prema Prvoj knjizi o Kraljevima 11,3. Što da mislimo o tim slučajevima poligamije u Starome zavjetu? Tri su pitanja koja nam valja odgovoriti: 1) Zašto je Bog dopustio poligamiju u Starome zavjetu? 2) Kako Bog danas gleda na poligamiju? 3) Zašto se to promijenilo?
1) Zašto je Bog dopustio poligamiju u Starome zavjetu? Biblija ne govori specifično o tome zašto je Bog dopuštao poligamiju. Dok nagađamo o Božjoj tišini, valja nam razmotriti nekoliko ključnih čimbenika. Kao prvo, u svijetu je uvijek bilo više žena nego muškaraca. Trenutne statistike pokazuju da otprilike 50.5% svjetskog stanovništva čine žene, a muškarci 49.5%. Uz pretpostavku da je tako bilo i u starim vremenima, i pomnoženo milijunima ljudi, bilo je na desetke tisuća više žena nego muškaraca. Kao drugo, ratovanja u drevnim vremenima bila su posebice brutalna i smrtnost je bila izrazito visoka. To bi rezultiralo u još većem postotku žena u odnosu na muškarce. Treće, zbog patrijarhalnih društava, bilo je gotovo nemoguće da neudata žena može zarađivati za sebe. Žene su često bile neobrazovane i bez vještina. Žene su se oslanjale na svoje očeve, braću i muževe za hranu i zaštitu. Neudate žene često su se morale baviti prostitucijom ili ići u ropstvo. Značajna razlika između broja žena i muškaraca ostavila bi mnoge žene u nepoželjnoj situaciji.
Prema tome, čini se da je možda Bog dopustio poligamiju kako bi zaštitio i brinuo se za žene koje nisu inače mogle naći muža. Muškarac bi imao nekoliko žena i služio im kao zaštitnik. Iako to definitivno nije bila idealna situacija, život u poligamnom kućanstvu bio je daleko bolji od alternativa: prostitucije, ropstva ili gladi. Povrh faktora zaštite/hrane i odjeće, poligamija je omogućila puno brže širenje čovječanstva, čime se ispunjavala sljedeća Božja zapovijed: „A vi, plodite se i množite, i zemlju napunite i podložite je sebi” (Postanak 9,7). Muškarci mogu oploditi nekoliko žena u kratkom razdoblju, zbog čega čovječanstvo raste puno brže nego kad bi svaki muškarac mogao imati samo jedno dijete svake godine.
2) Kako Bog danas gleda na poligamiju? Čak i kada je dopuštala poligamiju, Biblija predstavlja monogamiju kao plan koji se najbliže podudara s Božjim idealom za brak. Biblija kaže da je originalna Božja namjera bila da jedan muškarac bude oženjen za samo jednu ženu: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu [ne žene], i bit će njih dvoje jedno tijelo [ne tijela]” (Postanak 2,24). Dok Postanak 2,24 opisuje što je brak, a ne koliko ljudi je u to uključeno, dosljednu upotrebu jednine treba primijetiti. U Ponovljenom zakonu 17,14-20, Bog kaže da kraljevi nisu smjeli gomilati žene (ili konje ili zlato). Iako se to ne može protumačiti kao zapovijed da kraljevi moraju biti monogamni, može se razumjeti kao objava da posjedovanje više od jedne žene uzrokuje probleme. To se jasno može vidjeti u Salomonovu životu (1. Kraljeva 11,3-4).
U Novome zavjetu, Prva Timoteju 3,2, 12 i Titu 1,6 navode „samo jedanput ženjen” na popisu kvalifikacija za duhovno vodstvo. Postoje neke rasprave o tome što točno znači ta kvalifikacija. Izraz bi se mogao doslovno prevesti kao „jednoženi muškarac“. Bilo da ovaj izraz govori isključivo protiv poligamije ili ne, ni u kom se slučaju poligamist ne može smatrati „jednoženim muškarcem“. Iako se te kvalifikacije specifično odnose na položaje duhovnog vodstva, trebaju se primijeniti jednako na sve kršćane. Ne bi li svaki kršćanin trebao biti „besprijekoran… trijezan, razborit, otmjen, gostoljubiv, sposoban za poučavanje. Ne smije biti goropadan ni svadljivac, već blag, tuđ prepirci i lakomstvu” (1. Timoteju 3,2-4)? Ako smo pozvani da budemo sveti (1. Petrova 1,16), i ako su ovi standardi sveti za starješine i đakone, onda su sveti za sve.
Efežanima 5,22-33 opisuje odnos između muža i žene. Kada govori o mužu (jednina), uvijek također govori o ženi (jednina). „Jer je muž glava žene [jednina]… Tko svoju ženu [jednina] ljubi, ljubi samoga sebe… Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju [jednina], i bit će oni samo jedno tijelo… Dakle, neka svaki pojedini od vas ljubi svoju ženu [jednina] kao samog sebe, a žena [jednina] neka poštuje svoga muža [jednina].” Dok donekle paralelan odlomak, Kološanima 3,18-19, govori o muževima i ženama u množini, jasno je da se Pavao obraća svim muževima i ženama među vjernicima u Kolosu, a ne tvrdi da muž može imati nekoliko žena. S druge strane, Efežanima 5,22-33 specifično opisuje bračni odnos. Ukoliko bi poligamija bila dopuštena, cijela ilustracija Kristova odnosa s Njegovim tijelom (crkvom) i odnosom između muža i žene pada u vodu.
3) Zašto se to promijenilo? Ne radi se toliko o tome da Bog više ne dopušta nešto što je ranije dopuštao, koliko o tome da Bog obnavlja brak u ono što je prvotno trebao biti. Idemo li natrag do Adama i Eve, poligamija nije bila Božja prvotna namjera. Čini se da je Bog dopustio poligamiju kako bi riješio problem, ali to nije bilo idealno rješenje. U većini modernih društava nema apsolutno nikakve potrebe za poligamijom. U većini današnjih kultura, žene se mogu same uzdržavati i štititi—čime se gubi jedini „pozitivni“ vid poligamije. Nadalje, većina modernih nacija zakonski ne dopuštaju poligamiju. Prema RImljanima 13,1-7, valja nam pokoravati se zakonima koje vlasti uspostave. Jedini slučaj u kojemu Biblija dopušta nepokoravanje zakonu jest kad se taj zakon kosi s Božjim zapovijedima (Djela apostolska 5,29). Budući da je Bog samo dopustio poligamiju, ali ju ne zapovijeda, treba se pridržavati zakona koji zabranjuje poligamiju.
Postoje li neki slučajevi u kojima bi se dopuštanje poligamije danas moglo primijeniti? Možda, ali nezamislivo je da ne bi postojalo neko drugo rješenje. Zbog aspekta braka po kojemu su muž i žena „jedno tijelo“, potreba za jedinstvom i skladom u braku, te nedostatak bilo kakve prave potrebe za poligamijom, naše je čvrsto uvjerenje da poligamija ne daje čast Bogu i nije Njegova zamisao za brak.
Izvor: Gotquestions.org
