Često nas treba podsjećati da je Bog veći od naših problema. Sami nismo u stanju nadvladati svoje strahove, no Bog nam može pomoći. Ovih deset biblijskih stihova će nas podsjetiti da u Gospodinu možemo uvijek biti hrabri.
Psalam 27,1-3
Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?
Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.
Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
Rimljanima 8,31
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
Jeremija 32,27
”Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguće!”
Jošua 1,6-9
»Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.«
Rimljanima 8,26-27
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Izaija 40,29
Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.
Matej 28,20
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Izaija 41,13
Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: »Ne boj se, ja ti pomažem.«
1.Ljetopisa 28,20
Tada David reče svome sinu Salomonu: »Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina doma.
Filipljanima 1,27-28
Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga.
