Nama se pak ponekad čini da Bog nije uvijek s nama, jer jer smo upali u velika iskušenja, izazove, nevolje i patnje, a Njega nigdje na pomolu. Vjerujemo, nadamo se, molimo i vapimo a o Njemu, njegovoj pomoći i izbavljenju ni traga ni glasa. Čini nam se da smo ostavljeni na cjedilu.
I sam Isus u svojim najtežim trenutcima na križu doživio je to isto vapeći: Oče moj, Oče moj, zašto si me ostavio? A gdje je bio njegov Bog? Pa upravo tamo gdje je On visio i užasno trpio na svom križu.
Vidite, naš se Bog ponaša u našem životu poput sunca. Jedno vrijeme ono nam svojom vidljivošću daje do znanja da je tu s nama: svijetli nam, grije nas i čini nam život ugodnim.
Međutim, nije uvijek tako: pojave se mračni oblaci, udare na nas hladni vjetrovi, okome se na nas strašne bure i oluje a o našem suncu ni traga ni glasa. Nestalo je tamo iza mračnih oblaka, čini nam se da nas je ostavilo i prepustilo na milost i nemilost zlim događanjima. Pa ipak nije tako.
Ono je tu i dalje s nama, samo sada u nevidljivom izdanju u skrivenosti iza mračnih oblaka. Ono će se opet pojaviti, ponovno nam posredovati svjetlost i toplinu te iznova učiniti naš život vedrim, lijepim i ugodnim.
U odnosu na Boga, nas i mračna događanja u našem životu hrabri nas ona narodna izreka: Poslije oblaka i kiše dolazi sunce. Doista, nakon mračnih iskušenja, nevolja i trpljenja Bog će izići iz svoje skrivenosti i vidljivo (osjetno) očitovati svoju prisutnost u našem životu koja će nas učiniti sretnima. On će odagnati od nas mrak i tamu i učiniti naš život svijetlim i radosnim.
Oblaci i sunce će se neprestano izmjenjivati u životu
Činjenica je da će se u našem životu, dok smo ovdje na zemlji neprestano izmjenjivati oblaci i sunce, svijetlost i tama odnosno dobra i zla događanja, no naš Gospodin će biti uvijek s nama bez obzira osjećali mi to ili ne, vidjeli ili ne vidjeli; baš onako kao i sunce – ne vidiš ga i ne osjećaš, kao da ga nema, kao da te je napustilo a ipak ono je tu i dalje s tobom i za tebe.
Ove lijepe i ugodne ili vrlo neugodne i bolne mijene kako u fizičkom životu od strane prirode tako i u duhovnom životu u odnosu na Boga i njegovo postupanje s nama, ponavljam, izmjenjivati će se sve do naše smrti. No dolazi veliki Dan za nas kad će nam naše duhovno sunce, naš Gospodin zauvijek raspršiti sve oblake zla, zasvijetliti i svijetliti nam kroz svu vječnost.
On, naše duhovno Sunce zauvijek će ukloniti svaku tamu iz našega života i učiniti nas vječno sretnima u vječnom svjetlu njegova kraljevstva. Da, On će u onaj Dan otrti svaku suzu s naših očiju, zauvijek nas osloboditi od svakog zla, nevolje, stradanja i trpljenja te obdariti vječnim blaženstvom u nebu.
Zašto se Bog često skriva od nas?
A zašto se Bog često skriva od nas, šuti i ne odgovara kad nam najviše treba On i njegova pomoć?
Zašto ne intervenira već nas ostavlja da trpimo u životu? Ima za to više razloga. Jedan je od njih i onaj odgojni i školski. Naime, nalazimo se u Božjoj odgojnoj školi u kojoj trebamo učiti i polagati ispite vjere, pouzdanja, nade, ljubavi, strpljivosti, ustrajnosti, vjernosti i poslušnosti Bogu.
Ako se pokažemo njegovim lošim učenicima, On nas sankcionira odnosno biblijskim rječnikom rečeno, šiba, kažnjava i kaznama popravlja. Nadalje, On dopušta kušnje, nevolje i patnje u našem životu radi našega duhovnog rasta, napretka, sazrijevanja, čišćenja i posvećenja.
Osim toga, Bog nas svojom šutnjom, neodgovaranjem, neinterveniranjem i dopuštanjem nevolja u našem životu kuša, testira i provjerava dokle smo spremni i voljni ići putem vjere i ljubavi prema njemu.
U svakoj tvojoj kušnji, nevolji i trpljenju on te pita: Vjeruješ li mi i ljubiš li me sada kad ti mjesto meda dajem pelin?… Kada te ne uslišavam i ne oslobađam od onoga zla koje te napada i muči? Vjeruješ li sada da te stvarno ljubim i da sam tu s tobom, iako ne osjećaš moju prisutnost u svom životu i čini ti se da sam te ostavio?
Tko trpi, neka se moli
Nadalje, Bog zna šutjeti, neodgovarati i neintervenirati, jer su naše patnje u službi nekog većeg dobra kako za nas tako i za druge. U tome nam je primjer sam Isus Krist. On je molio Oca da ga poštedi strašnog trpljenja koje je započelo u Getsemanskom vrtu, a doseći će svoj vrhunac na križu. Međutim, nije bilo odgovora. Zašto? Radi njegova većeg dobra i dobra cijelog čovječanstva. Po njegovim patnjama Otac ga je usavršio u ljubavi i poslušnosti i istovremeno spasio ljudski rod od vječne propasti. Osim toga, njegove patnje bile su put do njegovog najveće mogućeg uzvišenja i proslavljenja u nebu.
Ono što je za nas važno činiti kad patimo i trpimo jest moliti se. Apostol Jakov nas uči: Tko trpi neka se moli. Isus se u Getsemanskom vrtu usrdno molio i bio od Oca po anđelu utješen i okrijepljen. Završavajući svoj život u strašnim mukama na križu on se moli sve do smrti. Isto tako preporučajmo našu dušu Bogu dobrim djelima (uči apostol Petar).
Autor: Antun Koprivnjak
