Bog je svet! O toj činjenici govore mnogi biblijski stihovi, no što to točno znači? Navedimo neke biblijske stihove koji govore o Božjoj svetosti:
„Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi“! (Otkrivenje 4, 8)
„Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja“! (Otkrivenje 15, 4)
„Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima“? (Izlazak 15, 11)
„Nitko nije svet kao što je Jahve, jer nema nikoga osim tebe, i nema hridi kao što Bog je naš“. (1. Samuelova 2, 2)
Bog je odvojen
Ti stihovi jasno govore o tome da se Bog po svojoj svetosti razlikuje od svih drugih. Samo je Bog svet. Primarno značenje riječi ”svet” jest ”odvojen”. Bog je transcendentalno odvojen od svog stvorenja; On je jedinstven. To bi nas trebalo ispuniti strahopoštovanjem i divljenjem, sličnim kakvo je izraženo u biblijskim tekstovima navedenima iznad.
Kada je Izaija vidio viziju Boga, rekao je ovo: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama“! (Izaija 6, 5)
Bog je savršen
Još jedno važno obilježje Božje svetosti jest ta da je On bezgrješan, odvojen od zla. Bog je apsolutno i besprijekorno dobar. Stoga, Njegova priroda i Njegov karakter razlikuju se od naših. Bog je moralan standard onoga što je uistinu dobro, što je ljubav, što je pravedno. Metaforički, Ivan ovo izražava u idućem stihu: „A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve“! (1. Ivanova 1, 5)
Grešni ljudi ne mogu biti u blizini svetoga Boga
Bog je u potpunosti odvojen od grijeha i zla, što znači da je On isto tako odvojen od grješnih, ljudskih bića. Zbog Njegove svetosti ljudi ne mogu biti u blizini Boga. To je na primjer, bili prikazano u Božjim Zakonima u kojima se govorilo o izgradnji tabernakula od strane Izraelaca.
Bog je želio boraviti među njima, no s obzirom na to da je On svet, Izraelci nisu mogli samo doći i biti u Njegovoj blizini. Postojala je potreba za odvajanjem i posvećenjem, koje se obavljalo različitim uputama u vezi religijskih dužnosti svećenika, kao i kroz različite vrste žrtvovanja.
Zemaljsko Božje boravište u tabernakulu nazvano je ”svetinja nad svetinjama”. Prostor prije toga nazvan je ”svetinjom”; u to mjesto mogli su ući samo posvećeni svećenici. Sve što pripada Bogu je sveto, odvojeno od uobičajenog, grješnog života.
Božja svetost zahtijeva i da ljudi budu sveti
U Starome zavjetu, čitamo o tome kako je Bog odvojio Izraelski narod od drugih naroda i kako je od njih tražio da isto tako budu sveti. „Ta ja – Jahve – Bog sam vaš! Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja“! (Levitski zakonik 11, 44) „Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji“ (Levitski zakonim 20, 26). „Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju“. (1. Petrova 1, 15)
Kako mi možemo biti sveti?
Vidimo kako je Božja svetost u suprotnosti s našom grješnošću, zbog čega se stvara odvojenost između Gospodina i nas. Mi sami ne možemo riješiti taj problem. Samo kroz Isusovu otkupljujuću smrt naši grijesi mogu biti oprani, kako bismo ponovno mogli postati čisti i kako bismo mogli stajati u Božjoj prisutnosti.
Kroz vjeru, možemo ”obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine’‘. (Efežanima 4, 24) Duh Sveti, koji boravi u srcima vjernika, mijenja naše živote. On nas preobražava kako bismo mogli ”služiti Gospodinu bez straha, u svetosti i pravednosti’‘. (Luka 1, 74-75)
Autorica: Grietje Commelin; Izvor: Biblword.net
