U travnju 1990. godine u orbitu oko Zemlje lansiran je veliki svemirski teleskop pod imenom “Hubble”. Svojim ogromnim objektivom promjera dva i pol metra, neometan Zemljinom atmosferom i svjetlosnim onečišćenjem, teleskop može snimiti mnogo udaljenije svemirske objekte nevidljive zemaljskim teleskopima.
Prije desetak godina taj je teleskop dobio poseban zadatak: istražiti najdublji dio svemira koji je do tada izgledao potpuno prazan. U tom cilju teleskop je snimao taj dio neba u ukupnom trajanju od 100 sati. Kad su astronomi pregledali dobivenu sliku (tzv. “Hubble Deep Field”), došli su do zapanjujućeg otkrića: na tom sićušnom djeliću neba koji je trebao biti prazan otkrili su oko 10 000 galaksija, od kojih svaka sadrži stotine milijardi zvijezda. Na temelju ovog otkrića astronomi su izmijenili svoje spoznaje veličini svemira te zaključili da cijeli svemir sadrži oko 100 milijardi galaksija, među kojima je i naša poznata pod imenom Mliječni put koja sadrži 200 milijardi zvijezda (jedna od njih je i naše Sunce).
Zadivljeni ljepotama zvjezdanog neba i složenim pravilnostima pojava na njemu, astronomi već tisućljećima istražuju svemir.
Svjesno odbacujući postojanje Boga i oslanjajući se na vlastitu mudrost, današnji znanstvenici pokušavaju formirati teoriju koja bi objasnila spontani nastanak svemira. Među njima danas prevladava tzv. Teorija velikog praska.
Nova otkrića svemirskog teleskopa Hubble i podaci dobiveni njegovim istraživanjima sve češće se ne slažu s postojećom Teorijom velikog praska pa zbog toga ta teorija u posljednje vrijeme dolazi u sve veće poteškoće.
Nove tehnike i instrumenti istraživanja u znanosti razvijaju se velikom brzinom te donose nove podatke i spoznaje. Jučerašnja slika svemira već danas je zastarjela. Koliko su nove spoznaje o svemiru korisne u odgonetavanju tajne njegova nastanka? Je li moguće proniknuti u svu čudesnost svemira i znanstvenim instrumentima pronaći odgovore na temeljno životno pitanje – kako je sve nastalo, uključujući i nas?
Onima koji ne priznaju Boga kao Stvoritelja potrebno je stvarno mnogo vjere za prihvaćanje teško razumljivih teorija o svemiru koje se, zbog brzog razvoja tehnika istraživanja, danonoćno mijenjaju.
Čak se i oko novih teorija ne mogu složiti niti sami znanstvenici. U svakom slučaju, razvojem znanosti uvijek se ponavlja ista priča: ono što je jučer bila “neporeciva znanstvena istina” već danas je zabluda, jer je netko upravo otkrio nešto novo, neku bolju teoriju. Samo je pitanje vremena kad će i nju proglasiti pogrešnom…
Biblija je vrlo jasna u pogledu nastanka svemira, Zemlje i života na njoj. Navest ćemo nekoliko ulomaka koji govore o stvaranju svijeta i njegovoj veličanstvenosti:
Knjiga postanka 1,1 (početak Biblije): “U početku stvori Bog nebo i Zemlju.”
Psalam 19, 2-3: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.”
Psalam 97, 6: “Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.”
Ljudi na Zemlji žive na različitim podnebljima i njihov se zemaljski okoliš vrlo razlikuje. Ali svi narodi jednako, bez razlike, mogu uživati u ljepotama zvjezdanog neba. I kao što Božju slavu na nebu ravnopravno mogu vidjeti ljudi sa svakog kutka Zemljine površine, tako mogu zadobiti i vječni život po vjeri u Božjeg sina, Isusa Krista. U prirodi možda i nema zornijeg pokazatelja Božje slave, pravednosti i nepristranosti od veličanstvenog svemira koji sve nas jednako okružuje i zadivljuje. Stvarno, “Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.”
Autor: Gordan Bartolić
