Kad Ivan kaže “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4,8), on ne definira Boga, već inzistira na tome da je ljubav ključni element božanske prirode.
Ljubav je ona Božja odlika koja ga tjera da druge obasipa neizmjernom naklonošću. Njegova se ljubav očituje tako što daje dobre i savršene darove onima koje ljubi.
Možemo spomenuti samo neke od mnoštva redaka koji govore o toj ljubavi. “Da, ljubavlju vječnom uzljubih te, zato te privukoh milosrđem” (Jeremija 31,3). “A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grešnici, Krist umrije za nas” (Rimljanima 5,8).
“Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi…” (Efežanima 2,4). I naravno najpoznatiji od svih: “Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni” (Ivan 3,16).
Ne štujemo ljubav, već Boga ljubavi
Kad Ivan kaže “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4,8), on ne definira Boga, već inzistira na tome da je ljubav ključni element božanske prirode. Ne štujemo ljubav, već Boga ljubavi.
PROČITAJTE: Ako je Bog ljubav, što je Đavao?
Njegova ljubav nema početka i ne može imati svršetak. Bezgranična je u svojim dimenzijama. Apsolutno je čista, bez mrlje sebičnosti ili bilo kojeg grijeha. Požrtvovna je i ne gleda na cijenu. Traži samo dobrobit drugog i ništa za uzvrat.
Usmjerena je prema neprivlačnima i privlačnima, prema neprijateljima i prijateljima. Ono što je izmamljuje nisu vrline objekta ljubavi, već jedino dobrota Darivatelja.
Očite su praktične implikacije ove uzvišene istine. “Budite dakle nasljedovatelji Božji”, kaže Pavao, “kao djeca ljubljena, i hodite u ljubavi, kao što i Krist uzljubi nas i samoga sebe predade za nas…” (Efežanima 5,1-2a).
Naša ljubav treba uzlaziti ka Gospodinu, izlijevati se prema našoj braći i protezati se do nespašenog svijeta.
Promišljanje o njegovoj ljubavi treba nas potaknuti na najdublje štovanje.
Autor: William MacDonald
