Prije nekoliko godina, naša šestogodišnja kći je došla iz škole i objavila: “Gđa H. je rekla da će nam prestati vezati pertle poslije Božića.” Što je značilo da moramo odmah početi s vježbanjem! “David se počeo buniti i žaliti tražeći pomoć oko svojih cipela, a gđa H. je rekla, ‘Davide, život je pun poteškoća. To govori cijelo vrijeme.”
Gđa H. je mudra žena. Često sam mislila o njezinim jednostavnim i direktnim riječima upućenim malom Davidu i razmišljala o tome koliko su one predstavljaju lekciju za cijeli život. Život jeste pun poteškoća. Moramo naučiti vezati pertle, namještati krevet, puno učiti, kuhati, brinuti o bolesnoj djeci, zarađivati za život, te se nositi s trnjem i korovom života.
Ova stvarnost postavlja pitanje kako se nosimo s takvim poteškoćama kada one dođu. Hoćemo li se isključiti u obeshrabrenju kada stvari ne idu po našim planovima, ili ustrajati u vjeri bez obzira na iskušenje koje nam stoji na putu? U knjizi Elisabeth Elliot “Keep a quiet heart” (Imati tiho srce), ona nas podsjeća: “Kada su Pavao i Sila bili u zatvoru, molili su i pjevali. Nisu nevolje te koje stvaraju svece, već naša reakcija na nevolje.”
Gunđala u nevolji
Kršćani nisu izuzeti od nevolja. U stvari, nevolje su nam obećane samom činjenicom da pratimo Krista (Ivan 15,20). Ipak često, naša reakcija na nevolju u našem životu otkriva da mislimo kako zaslužujemo nešto bolje.
Čekali smo na unapređenje i automatski smo pomislili sve najgore o šefu i nekvalificiranoj osobi koja je umjesto nas dobila posao. Ili smo na poslu ismijavani zbog vjere, pa odgovaramo s gorčinom u srcu – našim kolegama i Bogu koji nas je navodno iznevjerio.
Čak i u poražavajućoj traumi pobačaja, kada pružamo naše grješne i grabežljive ruke ka Bogu ispitujući ga što je blagoslovio druge s nekoliko djece, dok smo mi ostali praznih ruku.
Pričamo o iskušenjima mnogo težim od upropaštenog piknika. A ipak, čak i u tom slučaju, naše žalbe na sočne sendviče i pse lutalice otkrivaju naše grešno shvaćanje prava da se ispuni naše “pravo”. A kada nam se ne ispuni to pravo, imamo izljeve bijesa na sto različitih načina.
Radosno dijeljenje s Kristom
U Prvoj Petrovoj poslanici, ohrabreni smo da na teškoće u našim životima odgovorimo na potpuno stran i neuobičajeni način:
“Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. “(1 Petrova 4,12-13)
Petar nas poziva da imamo nebeski pogled u ovom životu. Nevolje će sigurno doći, i ne trebaju nas uhvatiti nespremne. Zapravo, upravo njih Bog koristi da ispita našu vjeru.
I ne samo da je potrebno da izdržimo kroz iskušenja, već da se radujemo u patnji kroz koju prolazimo, znajući da kroz patnju u ovom životu, probavamo samo gutljaj gorke čaše koju je Isus ispio kada je visio na križu za naše grijehe. Bog koristi poteškoću da nas oblikuje kako bi više ličili na Njegovog Sina.
Budite spremni na vatrene kušnje
Pa ako ne trebamo biti iznenađeni kada poteškoće dođu u naš život, slijedi da trebamo biti spremni. Razmotrite šest načina koji će vas pripremiti kada dođe nevolja.
1. Očekujte patnju. Svaki put kada kušnja dođe u naš život, podsjećamo se da ovaj svijet nije naš dom. Mi smo pali ljudi i živimo u palom svijetu. Ako pokušamo od naših života praviti raj na zemlji, sigurno ćemo biti razočarani.
2. Upoznajte Božju Riječ. Bijte dobru bitku vjere proučavajući, razmišljajući i cijeneći Božja obećanja. Zatvorena Biblija će proizvesti malo nade i snage za naše putovanje. Oružajte se mačem Duha da se dobro borite, jer je naša borba duhovna, i zahtjeva oružje Duha (Efežanima 6,12 i 17).
3. Molite za ustrajnost. Zazovite Onog koji vas može održati svojom milošću usred poteškoće. “Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.” (Efežanima 6,18).
4. Budite predani tijelu vjernika. Bog nije namijenio patnju da je sami podnosimo. Kada su se Izraelci borili protiv Amalečana, pobjeđivali su dokle god je Mojsije držao ruke podignute. Ali je klonuo i trebala mu je pomoć Arona i Hura da mu drže ruke kada je izgubio snagu (Izlazak 17,8-13). Tko će vam priskočiti u pomoć kada put postane pretežak?
5. Potražite razlog za radost. Moja prirodna reakcija na patnju je da se samosažaljevam i gunđanje. Ali kada uhvatim sebe da krećem tim toboganom ka dnu, borim se protiv toga praveći listu od pet stvari za koje sam zahvalna. Prisjećanje na Božje blagoslove nam može pomoći da imamo dobru točku gledišta, čak i usred kušnje.
6. Nastavite činiti dobro. Patnja može učiniti da mislimo samo na sebe. Možemo pomisliti da nikom nije teško kao nama. Ali nas Petar ohrabruje da u našim nevoljama, moramo misliti i na druge: “Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju” (1 Petrova 4,19).
Patnja nije opravdanje da prestanemo činiti dobro drugima. Nastavite s trudom, nastavite s molitvom, nastavite tražiti načine da blagoslovite i ohrabrite druge u njihovoj nevolji.
Radujte se u nevoljama
Možda ste sada blagoslovljeni sunčanim razdobljem života, daleko od iskušenja. Ako je tako, budite zahvalni i slavite Boga. Ali također znajte da će nevolje jednog dana doći u vaš život, i upravo su one način na koji nas Bog oblikuje na svoju sliku. Bez obzira prolazite li sada kroz kušnje – ili se spremate za testiranja koja će kasnije doći – radujte se, znajući da svaku poteškoću u životu dijelimo s Kristom.
Autorica: Stacy Reaoch; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org
