Bog ima božansku svrhu u tome što dopušta svojim slugama da prolaze kroz takve nevolje.
Jeste li u razdoblju žalosti jer ste iznevjerili Boga i predali se iskušenju? Tugujete li jer je iznenadna katastrofa poput munje pogodila vaš život? Prolazite li kroz mučnu financijsku krizu? Vidite li to kao test vjere? Možete li se ipak radovati? Hoćete li se po vjeri dići iznad toga i kroz to proslaviti Gospodina? Hoće li sve to završiti u proslavljanju Gospodina?
Oni koji vjeruju da pobjedonosni kršćani ne trebaju trpjeti u stvari ne poznaju Boga i Njegovu Riječ. Trpljenje u životu kršćanina nije uvijek rezultat grijeha. Krist je bio bezgrešan, a ipak je trpio. A u Njegovu se trpljenju nalazi primjer za nas: ”Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama: on koji ne učini grijeha i čijim se ustima ne nađe prijevare…” (1. Pt 2,21.22).
Kad ste zadnji put čuli tu vrstu evanđelja: ”To je ono na što ste pozvani! Tu se nalazi kako morate slijediti Isusov primjer: kroz trpljenje! To se odnosi na one koji su bez grijeha!”?
Neprijatelj izvana je strašan, ali neprijatelj iznutra je onaj koji nam čini najviše patnje. David je rekao: ”Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih” (Ps 120,1). Tu je velik i svet čovjek Božji koji iz svog srca vapi Gospodinu – očajan da bude izbavljen od samoga sebe. Vapio je: ”Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika” (Ps 120,2).
David je tražio Boga da ga sačuva od zla i prijevare u njegovu vlastitom srcu. Tražio je grijeh i slabost u sebi i vidio da zaslužuje samo gnjev i sud Božji. ”Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče? Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim” (Ps 120,3-4). ”Jao meni”, vapio je kad je vidio nevjerojatnu grešnost svoje duše. Znao je da bi trebao biti kažnjen. Strelice su istoznačne sudu, a oganj gnjevu. ”Sada Bog juri za mnom”, mislio je.
Bog ima božansku svrhu u tome što dopušta svojim slugama da prolaze kroz takve nevolje. Nikada ne možemo razumjeti milost dok ne vidimo potpunu zloću tijela. Ne možemo poznavati milost dok ne vidimo nevjerojatnu grešnost naših tijela te da po svemu zaslužujemo Božje strelice suda i Njegov oganj gnjeva.
Moramo osjetiti potpuni jad naše ljudske prirode. Moramo doći do kraja samih sebe i u svojoj nevolji zavapiti: ”O Bože, potrebno mi je tvoje milosrđe ili za mene nema nade.”
U najgorem trenutku svoje muke David je uhvatio objavu Božje milosti i sile Njegova očuvanja. Siguran sam da je došao do točke kad je spoznao da ga jedino Gospodin nad vojskama može izbaviti i sačuvati od sile zla. Njegove oči, oborene pogreškama, sad su bile podignute: ”K brdima oči svoje uzdižem; odakle će mi pomoć doći? Pomoć je moja od Jahve… Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. Jahve je čuvar tvoj” (Ps 121,1-5).
O Bože, otvori naše oči. Dopusti da ih po vjeri podignemo do brda Božjega, do nevidljive vojske Gospodina nad Vojskama, do dragog Oca koji nikada ne drijema, do Onoga koji nas jedini može sačuvati od pada.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Put života 425.
