„Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer se GOSPODU prohtjelo pogubiti ih“ (1. Samuelova 2,25).
Postoje tri implikacije u ovom tekstu za naše živote.
1) Moguće je griješiti toliko dugo i toliko ozbiljno da Gospodin neće dopustiti pokajanje.
Zato je Pavao rekao da nakon svih naših molitvi i nauka „ne bi li im Bog dao pokajanje“ – a ne „dat će im pokajanje“ (2. Timoteju 2,25). U životu punom grijeha je „prekasno“. Kao što kaže o Ezavu u Hebrejima 12,17: „nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama zatražio.“ Bio je odbačen; nije se mogao pokajati.
To ne znači da oni koji se uistinu pokaju, čak i nakon što su cijeli život griješili, ne mogu biti spašeni. Zasigurno mogu i bit će! Bog je nevjerojatno milostiv. Pogledajte kradljivca na križu: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43).
2) Bog možda neće dozvoliti osobi koja griješi da čini ono što je ispravno.
„Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer se GOSPODU prohtjelo pogubiti ih.“ Slušanje glasa svoga oca bila je ispravna stvar koju su trebali činiti. No nisu htjeli slušati. Zašto? „Jer se GOSPODU prohtjelo pogubiti ih.“
Razlog koji je dan zašto nisu poslušali svoga oca jest taj da je Bog imao drugu svrhu za njih, i predao ih grijehu i smrti. To pokazuje da postoji vrijeme kada je volja Božje odredbe drugačija od otkrivene volje Božje zapovijedi.
3) Ponekad naše molitve da Božja otkrivena volja bude učinjena neće biti učinjena jer je Bog odredio nešto drugo za svetu i mudru svrhu.
Pretpostavljam da je Eli molio da se njegovi sinovi promijene. Tako je trebao moliti. No, Bog je odredio da Hofni i Pinhas ne poslušaju, već da budu ubijeni.
Kada se nešto poput ovoga dogodi (što obično ne znamo ispred vremena) dok vapimo Bogu za promjenom, Božji odgovor nije: „Ne volim te.“ Umjesto toga, odgovor je: „Imam mudru i svetu svrhu u nenadvladavanju tog grijeha i nedavanju pokajanja. Sada ne vidiš tu svrhu. Vjeruj mi. Znam što radim. Volim te.“
Autor: John Piper; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Solidjoys.desiringgod.org
