U danima tame, Bog nam redovito daje utjehu i snagu kroz četiri jednostavne riječi: „Ja sam s tobom“.
Ja sam s tobom. Obećanje dolazi Božjem uplašenom narodu kroz vrijeme i kroz Bibliju: Izaku u Beer-Šebi (Postanak 26, 24), Mojsiju kod gorućeg grma (Izlazak 3, 12), Davidu u dolini (Psalam 23, 4), učenicima za vrijeme poslanja (Matej 28, 20). Živi Bog zna što nam je potrebno u razdobljima našeg najvećeg stresa; ne odgovori, već obećanje Njegove prisutnosti.
A ipak, moć ovoga obećanja izlazi onoliko visoko koliko je znanje onoga tko ga daje. Prisutnost nejasne Dobroćudnosti od male je pomoći kada nam se šulja patnja. Stoga, Bog ne samo da obećava svome narodu da je s njima; On ih također podsjeća na to tko je On.
Kada hodimo kroz dolinu duboke tame, bespomoćni kao ovčice, Bog se naziva Pastirom. (Psalam 23, 4) Kada ležimo licem okrenuti prema dolje, nadjačani od strane neprijatelja koji je presnažan za nas, Bog se naziva Spasiteljem. (Izaija 43, 14) Kada se osjećamo maleno, ranjivo i unesrećeno u opasnom svijetu, Bog se naziva Stvoriteljem: „Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju“. (1. Petrova 4, 19)
Naš vjerni Stvoritelj
Maleni, ranjivi i unesrećeni opis je onoga kako su se mnogi osjećali kada su dobili ono što mi danas znamo kao 1. Petrova poslanica. Već ”rastuženi različitim iskušenjima”, nisu znali gdje će sjena patnje iduće pasti. (1. Petrova 4, 12) Bili su jasna meta svijetu koji ih je mrzio, tijelu koje ih je opsjedalo i đavlu koji ih je vrebao. (1. Petrova 4, 4; 2, 11; 5, 8)
U tome strahu, nesigurnosti i boli, Petar progovara obećanje. On ih je već uvjerio u to da su ”Božji narod”, pozivajući se na obećanje ”Ja sam s vama”. (1. Petrova 2, 10) Sada, on podiže njihov pogled iznad njihovih iskušenja, iznad njihovih neprijatelja, izvan svih nebesa i Zemlje, kako bi ih podsjetio na to da je Bog. koji ih naziva ”svojim narodom” također njihov ”vjerni Stvoritelj”. (1. Petrova 4, 19)
VIDI OVO: Ako su prividno svi protiv tebe, budi siguran da je Bog s tobom
”Znajte ovo, braćo i sestre”, Petar govori, „Bog koji hoda s vama, koji je ispred i iza vas, ne samo da je vaš Spasitelj, Otkupitelj i Gospodin, već je i Stvoritelj planina, Kreator nebesa”. Za one koji su otkupljeni Kristovom krvlju, taj Stvoritelj ne samo da je moćan, već je i vjeran; čak i najmanjim, najranjivijim i najunesrećenijim u Njegovome narodu.
Suveren nad stvorenjem
Ako prihvatimo Boga kao našeg vjernog Stvoritelja u našoj patnji, počet ćemo pronalaziti dva nepomična kamena ispod naših stopala. Prvi, Bog upravlja svim stvorenjem, od najvećeg do najnižeg, od najudaljenijeg do najbližeg, od orbita mjeseca neviđenih galaksija do sjena lišća u našim dvorištima.
Patnja Petrove publike možda je izgledala frustrirajuće nasumična. Slično je i s našim patnjama; okrutni supružnici i lažni ”prijatelji”, virusi koji se šire, sve te okolnosti naizgled djeluju kao da njima nitko ne upravlja; proizvoljne prijetnje proizvoljnog svijeta. No ovdje, Petar nas podsjeća na to da iza svakog stvorenja, živog i neživog, stoji Stvoritelj; Stvoritelj toliko uključen u detalje ovoga svijeta da patnja dolazi do nas samo onda ako Bog, u svojoj mudrosti i ljubavi, odluči da je to potrebno. (1. Petrova 1, 6; 3, 17)
Kao što Bog govori morima „I rekoh: dovde dolaziš, ne dalje; ovdje se lomi prkos tvojim valovima“! (Job 38, 11) isto to Bog kaže i za naše patnje. Niti jedan trač, niti jedan tumor raste, niti jedna strjelica leti, niti jedna bolest se ne širi niti milimetar dalje od onoga što Svemoćni odluči. Za sve, Bog kaže, „I rekoh: dovde dolaziš, ne dalje“, a sve stvoreno mora poslušati. Patnja može onemogućiti suverenu vladavinu našeg Stvoritelja jednako kao što Sunce može otići sa svoga mjesta, kao što godišnja doba odluče ne doći ili kao što molekule prestanu slušati riječi Onoga koji drži svemir. (Hebrejima 1, 3)
Suveren nad nama
Božja suverenost kao Stvoritelja, produžuje se ne samo na sve stvoreno oko nas, već i na nas. Naše duše, koje često djeluju tako krhko, u rukama su Sveprisutnoga. Nikakva patnja ne može doći do tih ruku i iščupati iz njih ljude koje Bog čuva.
„Po Božjoj moći“, Petar piše, „čuva vas se kroz vjeru u spasenje, spremnu da se pokaže u posljednja vremena“. (1. Petrova 1, 5) U svim nesrećama, strahovima, tugama i nesigurnostima, Božja moć čuva naše duše, štiti nas i drži nas, ne dalje od same patnje, već od svega unutar te patnje što bi nas u konačnici moglo uništiti. Bog je naš Stvoritelj dva puta; jednom tjelesnim, drugi puta rođenjem po duhu. (1. Petrova 1, 3; 23) On neće zaboraviti djelo svojih ruku.
VIDI OVO: Bog je s tobom kamo god ideš
Takva je moć koja obitava na završetku Petrove poslanice: „A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo istrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi“. (1. Petrova 5, 10) Nakon što smo ”patili malo” u ovome životu, naš Stvoritelj će se još jednom sagnuti do prašine i udahnuti svoj dah u djecu čovjeka. Tada će paralizirane noge ponovno prohodati, slijepe oči ponovno će progledati, a koža s ožiljcima ponovno će osjetiti. Komadići svakog slomljenog srca bit će spojeni; svaka rana, vidljiva i nevidljiva, bit će zacijeljena za vječnost.
Naš Stvoritelj ima svaku sposobnost, zaista svaku namjeru, učiniti sve stvari novima i nas staviti u svijet gdje za patnju nema mjesta.
Sluge s rukama u ožiljcima
Kada upoznate onog kršćanina koji vjeruje u Boga kao u svog vjernog Stvoritelja, to ćete znati. Takvi sveci imaju znak kojeg ne mogu sakriti. Ne samo da hodaju kroz patnju u poslušnom miru prema Kristu, oni također hodaju u patnji s pogledom usmjerenim prema drugima: „Neka oni koji pate prema Božjoj volji, posvete svoje duše vjernom Stvoritelju čineći dobro“.
Time što su svoje krhke duše povjerili na čuvanje vjernom Stvoritelju, oni su pronašli hrabrost da sakupe razlomljene komadiće njihovih života, predaju ih Isusu i vjeruju da je On sposoban uzeti te komadiće i upotrijebiti ih kako bi nahranio mnoge. Oni mogu izgovarati utjehu sa drhtanjem u njihovom glasu ili dosegnuti drugoga njihovim rukama prekrivenim ožiljcima, mogu služiti ranama koje se ne mogu vidjeti i koje ne mogu u cijelosti zacijeliti u ovome životu. No oni mogu govoriti, još uvijek dosegnuti, još uvijek služiti, donoseći blago Boga drugima u glinenoj posudi.
Zašto? Jer ih Stvoritelj zvijezda čuda kao zjenicu svoga oka. Jer je Arhitekt ovoga svijeta prebrojao svaku njihovu vlas. Jer Stvoritelj planina drži njihove duše u svome dlanu. A s Njim, oni su sigurni.
Autor: Scott Hubbard; Izvor: Desiringgod.org
