”Što hoćeš da ti učinim?” ”Gospodine – odgovori – da progledam!” (Luka 18,41)
Postoji li nešto u tvojem životu što ne uznemiruje samo tebe, već i druge? Ako je tako, uvijek postoji nešto što ne možeš sam obaviti.
”Oni su išli naprijed i zaustavljali su ga riječima da šuti. Ali on je još jače vikao” (Luka 18,39).
Budi ustrajan u svojem uznemiravanju sve dok ne dođeš licem u lice sa samim Gospodinom Isusom Kristom. Nemoj stvarati božanstvo od zdrava razuma. Sjediti mirno, bez uznemiravanja drugih, služio jedino da stvoriš božanstvo od zdravog razuma.
Kad nas Isus pita, što želimo na dam učini u svezi nevjerojatnog problema s kojim smo suočeni, sjeti se da On ne djeluje po načelima zdrava razuma, već jedino na nadnaravan način.
PROČITAJTE: Što želiš da Bog svemira učini za tebe?
Gle kako ograničavamo Gospodina Isusa ako se prisjećamo samo onoga što smo Mu dopustili da učini za nas u prošlosti. Kažemo: ”Uvijek sam tu pogriješio, i uvijek ću tu pogriješiti.” I kao posljedica toga, ne tražimo ono što želimo, radije mislimo: ”Smiješno je od Boga to tražiti.”
Ako je nemoguće, tada je to baš ono što bismo trebali tražiti. Ako to nije nešto nemoguće, tada to uopće nije pravo uznemiravanje. A Bog će učiniti baš ono što je apsolutno nemoguće.
Taj je čovjek progledao. Tebi je nemoguće biti tako prisno poistovjećen s Bogom, da ne ostaje gotovo ništa od tvog starog života. Bog će to učiniti ako ga zamoliš. Ali moraš početi vjerovati da je svemoguć.
Vjera je ne samo kad vjerujemo da u ono što je Isus rekao, već pouzdanje u Isusa Krista. Ako gledamo samo na ono što je On rekao, nikad nećemo vjerovati. Kad jednom ugledamo Isusa, ono nemoguće koje On postiže u našem životu postaje toliko prirodno kao disanje.
Agonija kroz koju prolazimo je jedino rezultat svjesne površnosti našega srca. Ne želimo vjerovati; ne želimo odriješiti uže koje drži čamac uz obalu – radije smo zabrinuti.
Autor: Oswald Chambers
