Naš nebeski Otac se brine o nama i ne želi da budemo tjeskobno zabrinuti. Bog će ispuniti svaku tvoju potrebu!
Zabrinutost je u porastu širom naše zemlje. Zapravo, postala je jedan od najvećih problema s kojima se odrasli i djeca danas suočavaju. Ali, zašto se brinemo kada je Isus rekao:
“Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.” (Matej 6, 34)
Zašto Isus kaže da se ne bismo trebali brinuti?
Kada je razgovarao sa svojim učenicima, Isus je dao tri razloga zašto se ne bismo trebali brinuti.
Prvo, On kaže da se ne bismo trebali brinuti zbog onoga što smo. “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? ” (Matej 6, 26). Ako se brine o pticama, neće li se brinuti o nama? Poanta Isusove izjave je: kada se brinemo, umanjujemo svoju vrijednost!
Drugo, ne bismo se trebali brinuti jer je beskorisno. “Tko od vas zabrinutošću može dodati jedan sat svom životu?” (r. 27). Briga nas tjera da živimo s napetošću, ne možemo spavati i ne možemo uživati u sadašnjem trenutku. Ona ometa naše zajedništvo s Bogom.
Treće, ne bismo se trebali brinuti jer Bog zna naše potrebe i obećao ih je ispuniti. “Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.” (r. 32). Kada se brinemo, ponašamo se kao nevjernici koji ne poznaju nebeskog Oca. Umjesto da se prepustimo očaju, naš pogled bi trebao biti na svemogućem Bogu i Njegovim obećanjima za naš život.
Kako prevladati zabrinutost?
Moramo vjerovati našem nebeskom Ocu. Teže vjerujemo Njemu nego našem zemaljskom ocu, jer je naš nebeski Otac manje predvidljiv. Naš zemaljski otac spriječio bi nas od raka i nesreća da je to bilo u njegovoj moći. Ali naš nebeski Otac ponekad to ne čini. Znači li to da nas On manje voli?
Ne, naš nas Nebeski Otac voli savršenom ljubavlju. Ali, spreman je dopustiti da iskusimo gubitak i bol za veće, vječno dobro. Ipak, trebamo vjerovati da je On pouzdan, pravedan i da zna što radi. Voli nas i činit će to kako treba!
Naša vjera mora nadjačati brige. Naša vjera se mora razvijati; moramo vjerovati da Bog nije samo moćan, već i dobar. Vjera se razvija razumijevanjem Božjih obećanja.
“Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” (Matej 6, 30)
Bog nam mora biti najvažniji. “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (r. 33). Briga nas podsjeća na sve one stvari koje još nismo dali Bogu ili bismo mogli reći da naša briga upućuje na one stvari koje smo stavili ispred Njega.
Bog će ispuniti svaku tvoju potrebu!
U Filipljanima 4, 6 Pavao kaže: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.” A onda samo 13 stihova dalje daje oslobađajuće obećanje buduće milosti: “A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.”
Ako živimo po vjeri u ovo obećanje buduće milosti, zabrinutost će vrlo teško preživjeti. Predajući sebe i sve brige i probleme nebeskom Ocu, životni događaji više nas ne smiju “rastrgati na dvoje”. Preneseni su iz naših ruku u Njegove, a to je velika utjeha svakome.
