Kako na Boga utječe ljudska bol i patnja? Zašto ništa ne poduzima kada se danas pojavi bolest, a sutra nastupi smrt?
Gotovo da nema čovjeka koji na svom mukotrpnom putu nije osjetio brigu nebeskog Oca? Ali, može li se bez ikakvih ograničenja kazati da Bog na kraju krajeva čini uvijek dobro i nagrađuje?
Može li se to kazati, kad znamo koliki ljudi kroče beskrajno teškim putovima na kojima doživljavaju slom – putovima na kojima vide jedino svetog Boga, ali ne i Oca koji ljubi – putovima na kojima očajnički sumnjaju u Boga?
Zašto Bog ništa ne poduzima, kad se u našem životu danas pojavi bolest, a sutra nastupa smrt? Takoreći preko noći može nas zadesiti siromaštvo, radna nesposobnost ili neka druga nevolja u našem životu, nevolja u kojoj ne možemo prepoznati niti malo Božjeg dobročinstva, pa čak ni u dužem vremenskom razdoblju.
Božje misli su iznad naših misli
Nigdje nam ne pada teže prepoznati ljubav Očevu nego u njegovoj providnosti i kažnjavanju. U katastrofama, ratovima, terorističkim napadima ima uvijek i onih koji su pobožni, koji se ljutito pitaju: „Zar bi takav trebao biti Bog ljubav?“. Zato je u konačnici vremena molitva itekako važna: Bože, tvoji sudovi su istiniti i pravedni (Otk 19,2). Božje misli su iznad naših misli (Iz 55,9) – zato ne možemo uvijek pravilno shvatiti njegovo djelovanje.
Na Božjoj volji razilaze se duhovi, svaki put kad Bog unosi u naš život nešto teško i nerazumljivo. On mora izgledati okrutan onima koji ga susreću kao stranca. Međutim, onaj tko pozna njegovo očinsko srce, prepoznat će u onome što mu šalje ili dopušta, pa čak i u suzama, njegovu ljubav. Prije svega ovisi o nama hoćemo li se prema Ocu ophoditi kao djeca ili ćemo razočarano stajati njemu nasuprot – jedino o tome ovisi hoćemo li, ili nećemo, doživjeti Boga kao Oca i njegovu volju kao ljubav.
Gdje vlada nepovjerenje, zato što nemamo srce djeteta, nego nekog stranca ili čak razbojnika, tu ne može biti riječi o tome da bi svaka patnja koja nas pogađa mogla proizlaziti iz očinske ljubavi i brige.
Umjesto da nam donosi spasenje i otkupljenje, pomoć i obnovu, nama to znači prokletstvo i propast. Pa ipak, tko u tom pogledu ne može vjerovati, jednom će u vječnosti uvidjeti: volja svemogućeg Boga nije nipošto volja bezosjećajnog vladara koji se ne obazire na svoje podanike – to je uvijek volja Oca i zato isključivo ljubav.
Autorica: s. M. Basilee Schlink; Iz knjige ”Otac ljubavi” (UPT Đakovo); Izvor: Book.hr
