Blaženstva se odnose na osam (ovisno o tome kako ih brojite) „blago…“ izjava u Isusovoj propovijedi na Gori.
Zapisana su u Mateju 5,2-12. Propovijed na Gori izrečena je Isusovim učenicima i ostalim prisutnim ljudima. Na mnoge načine, čini se kao Mojsijevo izricanje Zapovijedi na Sinaju.
U propovijedi na Gori, Isus je razmotrio starozavjetne zakone te je donio novi zakon – blaženstva. Umjesto navođenja pojedinih zakona i odredbi, Isus je naglasio duh onoga što Bog želi od Svog naroda.
U izricanju blaženstva Isus je opisao osobine koje, ljudskim riječima, nisu uvijek asocirane s blaženstvom. Tada je opisao nagradu ili nasljedstvo takvih ljudi. On je naznačio što zaista znači biti dio kraljevstva Božjeg, što zaista znači slijediti Božje puteve. Nije riječ o religioznosti niti zakonima, nego o srcu. Proučimo ovo malo detaljnije.
Prvo, što znači biti blažen? Riječ se povezuje s izrazima „iznimno sretan“ ili „posvećen“. Koga Isus smatra blaženim? Što znače Isusova blaženstva?
Blaženstva
„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Matej 5,3).
Oni koji priznaju svoje duhovno siromaštvo, manjak duhovnih izvora osim Boga, su cjeloviti i sveti. Oni vide svoju potpunu potrebu za Bogom, nemogućnost spasenja osim po Njemu. Kao rezultat, Bog može istinski vladati u njihovim životima.
„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ (Matej 5,4).
Ožalošćenost se ovdje navodno odnosi na božansko oplakivanje nad našom grešnošću i našem izgubljenom stanju daleko od Boga. Jakov 4,7-10 kaže: „Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu. Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! Zakukajte, protužite, proplačite. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!“.
Oplakivanje je dio pokajanja. Pokajanje nas vodi da ostavimo grešnost i iskusimo puninu života u Kristu. Grijeh uvijek vodi u smet, ali u Kristu mi imamo pravi život (Rimljanima 6,23; Ivan 10,10). Znamo da je Bog obećao oprostiti nam grijehe (Rimljanima 5,6-11; Korinćanima 5,16-21; Efežanima 2,1-10; 1 Ivanova 1,8-9). Zbog toga možemo neprestano oplakivati svoje grijehe i zadobivati Njegov oprost i utjehu.
„Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“ (Matej 5,5).
Krotkost je opisana kao mogućnost zauzdavanja vlastite moći. Osoba koja je krotka nije slaba; nego ima ponizan i mio duh. Osoba neće baštiniti zemlju tako što će trčati za zemaljskim iluzijama moći i veličine, nego poniznim duhom koji priznaje Isusa kao Gospodina.
Krotki će imati točnu procjenu sebe pred Bogom te će odabrati predati Mu se i svoju volju ostaviti po strani za Njegove svrhe. Ti će ljudi, koji traže Boga, biti oni koji će u konačnici baštiniti zemlju.
„Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ (Matej 5,6).
Logično je da oni koji priznaju svoje duhovno siromaštvo, koji oplakuju svoje grijehe i koji se predaju Božjoj volji čeznu za pravednošću. Oni žele biti pošteni i pravedni pred Bogom.
Kao i Pavao u Rimljanima 7-8 i oni imaju želju biti sveti. Isus kaže da će se ti ljudi nasititi. On nas je iskupio na križu te nas posvećuje kako bismo bili sve više kao On (Kološanima 3; 2. Korinćanima 3,15; 5,1-21).
„Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Matej 5,7).
Kada priznamo našu potrebu za Bogom, naše mjesto pred Njim i Njegove velike darove milosrđa prema nama, onda ćemo i mi biti milosrdni prema drugima. Biti milosrdan je pokazati suosjećanje prema onima koji su vas uvrijedili.
Mi smo milosrdni jer smo već primili milosrđe. I, ljudskim riječima, često će oni, koji su milosrdni prema drugima primiti ljudsko milosrđe zauzvrat.
„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Matej 5,8).
Biti čist srcem znači biti bez krivnje, bez mrlje, čist. Očito je da nitko na zemlji nije bez grijeha; bez grijeha ćemo biti samo kada budemo posvećeni u raju. No, u Kristu se računamo kao pravedni te nas On oblikuje.
Osoba koja je čista srca je čista pred Bogom te traži ono što je Božje. Mi znamo da „Boga nitko nikada ne vidje“ (1 Ivan 4,12), ali dobivamo male naznake. On nam se otkrio te Se otkriva kroz nas. Jednog dana bit ćemo u Raju s Njim.
„Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Matej 5,9).
Mirotvorci traže pomirbu između ljudi. Bog nas je pomirio sa Sobom kroz Isusa te nam daje, ne samo misiju, da drugima govorimo o pomirenju, nego i mogućnost da pokušamo živjeti u miru sa svima (2 Korinćanima 5,18-21; Rimljanima 12,18; Hebrejima 12,14).
Važno je prepoznati da je mirotvorac nešto drugačije od osobe koja održava mir. Mi nismo pozvani da stvari dovedemo na status quo, nego da aktivno donosimo mir i pomirbu. Na taj način će ljudi prepoznati da pripadamo u Božju obitelj.
„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Matej 5,10).
Dio misije mirotvorca jest širenje poruke mira koji može biti uspostavljen između čovjeka i Boga. Kada dijelimo evanđelje s drugima, možemo biti progonjeni. Ujedno, oni koji žele živjeti pravedno i častiti Božje načine u palom svijetu često su suočeni s progonom.
Isus je rekao u Ivanu 15,18-19: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“.
Božje Kraljevstvo je Božja vladavina i vlast nad našim svijetu koja će biti potpuna u Raju. Možemo znati da, kada nas progone zbog pravednosti, u konačnici: „Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.“ (Filipljanima 3,20-21).
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! (Matej 5,11-12).
Neki uključuju Mateja 5,10-11 kao jedno blaženstvo, drugi ga isključuju s ovog popisa, a neki to čak gledaju kao dodatno blaženstvo. Čini se da je riječ o naglašavanju prethodnog blaženstva.
Ta izjava ujedno služi kao prijelaz na Isusovu slijedeću poruku o soli i svijetlu svijeta. Isusovi sljedbenici trebaju činiti razliku u ovome svijetu. Tada će naići na otpor, ali to je uvijek bio slučaj za Božje sljedbenike. Možemo biti radosni znajući da je Bog za nas i naša je nagrada u Njemu, a ne u svijetu.
Blaženstva trebaju biti važan dio života svakog kršćanina. Ona trebaju potvrđivati istinsku vjeru u Gospodina.
Izvor: Compellingtruth.org
