Joy Smith je u memoarima opisala kako je izgledao njezin život kada je njezinom suprugu dijagnosticirana neizlječiva bolest, a ona je bila u sedmom mjesecu trudnoće.
Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće sa svojim prvim djetetom kada je mom suprugu dijagnosticiran rak debelog crijeva u stadiju IV. Prestrašili smo se dijagnoze, a kamoli kasne faze, pa čak i štetnih riječi “terminal”.
Živjeli smo u malom mjestu, malom gradu na jezeru koji se razvija zahvaljujući turizmu u našim uslužnim djelatnostima. I moram vam reći da je senator Walsh iz okruga Washington bio u pravu: medicinske sestre za kemoterapiju, postoperativne medicinske sestre, anđeli na sedmom katu, one medicinske sestre za liječenje boli, medicinske sestre za onkologiju, igrale su karte. Gledala sam, gledala, plakala, zahvaljivala, pa i molila da i dalje „kartaju“ kako bi mi spasili muža. Reći ću vam o kartama koje su igrali:
“Kada su ti maskirani anđeli gurnuli mog supruga na bolnički krevet, niz hodnike i u njegov novi “dom” sljedećih 10 dana – igrali su na kartu koga treba prije zbrinuti – pacijenta ili njegovu suprugu. Borili su se hoće li se pobrinuti za čovjeka koji se previjao i plakao od bolova ili za sedmomjesečnu natečenu trudnicu, koja je bila izvan sebe dok je lebdjela nad njegovim tijelom u njegovom krevetu.
Plavi anđeli igrali su karte
Igrali su karte pitajući se što prvo uvjeriti ovu očajnu ženu i buduću majku: pojesti i nahraniti sićušnu bebu koja raste u njoj ili joj reći da spava prvi put otkako su četiri dana bili u bolnici?
Ti plavi anđeli milosrđa igrali su karte pitajući se hoće li zagrliti tu iscrpljenu ženu dok je na rukama i koljenima molila Boga da ublaži bol od koje je njezin muž jedva čekao pomoć.
Oni su vrhunski igrači, prava pokeraška lica u ovoj igri zdravstvene zaštite. Oni igraju na karte brige za pacijente, brige za pacijente, obitelji, želja za umiranjem, ega, dostojanstva i svih osnovnih potreba između.
I dok igraju na te karte, oni su morski psi u igranju vlastitih karata emocija, obitelji, ranjivosti i žongliranja sa svojim osobnim vremenom kako bi ga posvetili svojim pacijentima i njihovim obiteljima. Idu na sprovode, držeći u naručju tu ženu i to novo dijete dok plaču jer stoje kraj kovčega pacijenta kojeg su voljeli.
Pokeraška lica. Igrači u stilu Real Vegasa. Najbolje karte za igranje. I ne mogu biti zahvalnija. Zahvalna sam što sam vidjele te anđele koji su bili oko mene. Neki nisu bili te sreće.”
