Ovi biblijski stihovi ohrabrit će vas u situacijama koje uzrokuju nesigurnost. Božja Riječ je moćna i izdiže nas iznad poteškoća i problema.
Upravo ste dobili poziv. Vaš liječnički nalaz pokazuje nešto sumnjivo i žele da dođete na daljnje preglede. Osjećate da vam se želudac steže.
Ili možda stojite iznad kreveta voljene osobe. Bila je savršeno dobro prije nekoliko sati, a onda je neki automobil došao niotkuda i oborio ju. Čekate i molite da nekako preživi. Molite da ju Bog izvuče iz ove kome i da može nastaviti svoj život. Niste spremni reći zbogom.
Svima nam se događaju situacije u životu koje uzrokuju nesigurnost. Evo 10 stihova za pomoć kada je vaša budućnost nesigurna.
1. Bog usmjerava naše putove.
Pročitajte Izreke 3,5-6:
„Uzdaj se u GOSPODA svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Misli na nj na svim svojim putima, i on će poravniti tvoje staze.“
Pokušavate se pouzdati u Boga svim srcem, ali ponekad, poput Petra, vjetar i valovi postaju ogromni. Pokušavamo držati oči na Učitelju, ali se bojimo. I onda se sjetimo da nas Bog traži da mu dođemo i predamo ono što se događa u našem životu. Rekao je da ga na svim svojim putovima priznajemo. Bogu je stalo do nalaza koji su sumnjivi. Stalo mu je do svega što se vas tiče.
Ljubljeni očevi slušaju svoju djecu kad se boje. Uvjeravaju ih da su tu, da se ne moraju brinuti. I malo po malo, dijete počinje vjerovati svome ocu, onome za kojeg zna da ga potpuno voli. Poput djeteta kojeg nosi u krevet, možemo nasloniti glave na Očev vrat, prepuštajući cijelu našu težinu Svemogućem. Onaj tko drži cijeli svijet nema problema s nošenjem svog djeteta.
2. Božji putovi su viši.
Gledamo oko sebe i čujemo poruke koje nam svijet govori.
Možeš ti to.
Ti si jak.
Uspjet ćeš.
I nekako kada nam se nešto dogodi, očajnički pokušavamo biti jaki. Uostalom, zar ne bismo trebali imati pod kontrolom naše živote? Zar ne bismo trebali biti veliki i glavni?
Ali Božji putovi su različiti od naših. Pročitajte Izaiju 55,8-9:
„Jer moje misli nisu vaše misli i vaši puti nisu moji puti, riječ je GOSPODNJA. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.“
Njegovi putovi su mnogo, mnogo viši. Nije li onda logično da mu predamo ono za što zabrinuti? Njegov je pogled mnogo jasniji od tamo gore. Osim toga, Bog je suveren. On zna sve. Nikada ne sjedi i razmišlja: „Oh, što bih sad trebao učiniti?“
Prepuštanje naših nesigurnih situacija onome tko je svjestan je jedino što će nam dati mir. Možemo znati da Bog može podnijeti sve što nam dolazi na put. Ništa nije preveliko. On je taj koji je velik i glavni. A sve što od nas traži jest da mu vjerujemo. Uzmemo vjeru koju imamo, mada je mala, i položimo u njega. A onda, ostavimo u njegovim sposobnim rukama bez da ju ponovno ugrabimo jer smo nestrpljivi.
3. Bog nam daje dobre stvari.
No što ako čekamo da čujemo za promaknuće koje naša obitelj treba? Takvo koje će nam pomoći da izađemo iz duga koji nam prijeti bankrotom. Nije li to vrijeme kad je briga dopuštena? Zar Bog ne vidi važnost ovoga pred nama? S vremena na vrijeme mislimo da, ako se dovoljno brinemo, Bog će vidjeti koliko nam je to važno. Koliko je važno da nam odgovori na tu molitvu potvrdno. I još jednom, trebamo podsjetnika da je on Bog, a mi nismo. On je itekako svjestan ne samo što bi nam posao mogao donijeti, već je li dobar za nas.
Pročitajte Psalam 84,11:
„Jer GOSPOD, Bog, sunce je i štit, GOSPOD daje milost i slavu. Ne uskraćuje dobra onima koji hode čestito.“
Moramo doći do točke u kojoj vjerujemo da Bog zna najbolje, bez obzira što mislimo. Moramo naučiti da ako ne dobijemo posao za koji se nadamo i molimo, to je zato što Bog zna da to ne bi bilo dobro za nas. Da jest, onda bi nam možda potvrdno odgovorio na tu molitvu. Moramo se sjetiti da Bog ne samo da zna prošlost ili sadašnjost u kojoj se nalazimo, nego i zna što se nalazi ispred. Da, mislimo da znamo što je dobro za nas, ali samo Bog zapravo zna.
4. Bog nam daje mir.
Neprijatelj naših duša je jedini koji nas pokušava obeshrabriti, pogotovo kad smo odlučili pouzdati se u Boga s našom nesigurnošću. Došli smo do mjesta kada smo to predali Bogu. Strpljivo čekamo njegov odgovor, iako se ponekad malo bojimo. Donijeli smo odluku, a kad počnemo posrtati, idemo ka Bogu svake snage, onome koji nas može održati. I ponovno potvrđujemo našu vjeru. Znamo da je to Bog jer se ništa u našim okolnostima nije promijenilo, a ipak smo na miru. Gotovo je neobjašnjivo.
Mir. Osjećamo se zamotani u Božji pokrivač mira. Pročitajte Filipljanima 4,7:
„I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“
PROČITAJTE: 3 načina kako Isus daje mir našoj duši
Kad god s pouzdanjem osjećamo da će sve biti u redu, bez dokaza možemo biti sigurni da je Bog uključen. Kad smo prolazili suđenje za ubojstvo moje sestre, sjećam se da su me vodili u sobu prije svjedočenja. Tamo sam čekala svoj red. Sjedila sam i počela moliti, i ubrzo počela pjevati. Možda sam sjedila u sudnici u Chicagu, ali vidjela sam se kako sjedim u Božjem krilu na njegovom prijestolju. Kad se policajac vratio da me odvede u sudnicu, Bog je išao sa mnom.
5. Bog nije gotov.
Ali što ako stvari ne ispadnu onako kako smo htjeli? Što onda? Je li polaganje naše vjere u Boga bilo uzaludno? Je li odlučio ne odgovoriti? Ne. Ponekad je Božji odgovor „Ne“. No moramo se sjetiti da bez obzira na ishod, Bog je još uvijek uključen. On nam govori u Rimljanima 8,28 da odgovor koji smo dobili nije pogreška. Bog još nije gotov. Ima veću svrhu od onoga što je pred našim ograničenim očima.
Kad sam čekala da liječnik dođe nakon ultrazvuka, bila sam puna nade. Jednostavno sam znala da je čudo da nisam pobacila kao što sam mislila. Zato sam taj tjedan dok sam čekala ultrazvuk, bila puna radosti i vjere. Ali kad se liječnik vratio i rekao: „Žao mi je, gospodine i gospođo Peterson, nema bebe.“
Morala sam donijeti odluku, istu odluku koju svi moramo donijeti kad sve ne ide u skladu s onim što smo htjeli. Hoću li prestati vjerovati Bogu ili vjerujem da još uvijek radi? Izbor je naš. Znala sam da Bog nije gotov; odlučila sam se pouzdati u njega.
6. Bog zna put.
Ovaj svijet i sve što vidimo nije sve što postoji. Oh, svijet će nam reći da jest. Svijet će nas pokušati spustiti u duboke korijene. No, Biblija nam govori da postoji više nego što vidimo ovdje – mnogo, mnogo više. I moramo vježbati našu vjeru i vjerovati kad situacije pokušaju zamagliti našu viziju. Možemo zahvaliti Bogu što nikada ne gubi svoj put. Pročitajte Psalam 143,8:
„Objavi mi jutrom milosrđe svoje, jer se u te uzdam; pokaži mi put kojim mi je ići, jer k tebi dušu svoju uzdižem.“
Kada idemo k Bogu i izlijevamo mu srce, znamo da nas sluša. Također znamo da će nas voditi i usmjeriti.
Kada naši životi izgledaju kao da su u magli, tako samo nama izgleda. Možemo vjerovati Bogu koji vidi kroz maglu. Bogu koji može vidjeti u mraku kad mi ne vidimo ništa. Bogu koji zna kojim putom trebamo ići i obećava nam da će nas provesti. Kada smo nesigurni, možemo se odmarati u činjenici da je on uvijek siguran. Nije li to osoba kakvu želite da vas vodi? S vremena na vrijeme, kada ne možemo poduzeti još jedan korak, on će nas nositi. Da, on je tako jak.
7. Bog nas jača.
Kada nesigurnost postane poput čudovišta pod vašim krevetom, prijeti da će vas obuzeti i sve što se osjećate jest strah. Pročitajte Izaiju 41,10:
„Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću te krijepiti i pomagat ću ti, i poduprijet ću te desnicom pravednosti svoje.“
Nježno nas podsjeća da nismo sami u toj situaciji. Obećava nam da je s nama. On je svjestan onoga što je pred nama, i on će nam pomoći. Postoji utjeha koja dolazi kada znamo da nismo sami. Ali kad shvatimo da je Bog taj koji nam drži ruku i koji nas pazi, postoji mir kakvog nema nigdje.
Čak i kad se tlo previše trese i neizvjesnost nadilazi naše misli koje nas navode na tjeskobu, Bog nam govori da će ispružiti svoju desnu ruku i držati nas. Bog svemira koji je stvorio planine i sve što vidimo, govori nam da se ne brinemo. Pobrinut će se da ne padnemo. Bit će uz nas. Poput oca koji drži ruku svog malog djeteta, možemo vjerovati da Bog ne samo da će nas voditi, već se pobrinuti da dođemo tamo netaknuti.
8. Hodamo po vjeri.
Što ako ne vidimo ono što je ispred nas? Liječnički nalazi, hoćemo li moći platiti stanarinu itd. Što je s tim situacijama? Pročitajte 2. Korinćanima 5,7:
„Ta po vjeri hodimo, ne po gledanju.“
Ovo je podsjetnik koji nam treba. Ne hodamo po gledanju, već po vjeri. Ovdje dolazi pouzdanje. Ovdje na zemlji, ovo je jedino mjesto na kojem možemo vježbati našu vjeru. Ovo je naša prilika da se implicitno pouzdamo u Boga. A kad se borimo sa sumnjama, Bog će ohrabriti naša srca. On će nas podsjetiti na ono što je istinito kako bismo se držali istine kada nas osjećaji nadvladaju.
PROČITAJTE: Što znači hodati po vjeri, a ne po onome što vidimo?
Vjera je pouzdanje u Boga bez ikakvog dokaza. A jedini razlog zbog kojeg smo u takvoj mogućnosti jest taj što nas osposobljava za to. To je isto kao što vjerujemo da je Isus umro na križu i platio za naše grijehe. Jesmo li bili tamo? Ne. Morali smo prihvatiti vjerom. A onda, kad smo počeli hodati kao kršćani, bili smo suočeni s mnogim prilikama da se pouzdamo u Boga. Danas ste suočeni s nečim. I imamo izbor vjerovati Bogu, iako nemamo pojma kako će ispasti. Još uvijek imamo mogućnost položiti vjeru u njega i znati da on radi, čak i kad ne vidimo ništa. Kad bismo mogli vidjeti nešto, ne bismo trebali vjeru.
9. Postoji svrha patnje.
Ponekad se pitamo zašto moramo proći kroz teške stvari. „Bog te ne voli“, neprijatelj nam šapuće. „Da te Bog voli, ne bi dopustio teške situacije u tvom životu.“ Moramo se sjetiti da je Sotona lažljivac i da će nam reći bilo što samo da ne vjerujemo Bogu. Pokušava nas uvjeriti da Bog koji je ljubav ne bi dopustio da patimo. Pa ipak, u Rimljanima 5,3-5 čitamo upravo suprotno. Budući da nas Bog voli, dopušta patnju. Nevolja donosi ustrajnost, a to će razviti karakter u nama. A Bog želi da imamo karakter.
Jednog ćemo dana biti na nebu i nećemo imati kušnje i nevolje, ali ovdje na Zemlji ih prolazimo. Ali zašto bismo trebali biti iznenađeni? Božji vlastiti sin je patio na ovoj zemlji. I nije učinio ništa da to spriječi. Patnja je nešto što Bog dopušta zbog svoje ljubavi prema nama. A kad Božja djeca pate, Bog se ne povlači. On je upravo ovdje s nama.
10. Bog zadovoljava naše potrebe.
Bog se brine za nas. To nam se uvijek iznova govori u Pismu. Bez obzira na vašu potrebu, Bog se može pobrinuti za to. Pročitajte Filipljanima 4,19:
„A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu prema bogatstvu svojemu, u slavi, u Kristu Isusu.“
Bog je obećao nešto za što se možemo držati s obje ruke. A ovo je stih koji moramo pažljivo pročitati. Prije svega, Bog kaže da će ispuniti sve naše potrebe, a ne samo neke od njih. Možemo biti sigurni da, ako imamo legitimnu potrebu, Bog naš Otac će ju ispuniti. Kakav osjećaj mira nam to može dati kad nemamo novaca, a naši računi su veliki. Bog je još veći.
I on to ne čini prema tome koliko vjere imamo, ili koliko mu služimo; on to čini po bogatstvu svoje slave u Kristu Isusu. Kakva nevjerojatna ljubav.
Oče Bože, dolazimo pred tebe i molimo te da nam pomogneš da razmišljamo o onome što je istina kad smo nesigurni u našem životu. Zahvaljujemo ti što u našoj budućnosti nema ničega što ti ne vidiš. I zahvaljujemo ti što nas ne ostavljaš same, već si naš vodič, naša snaga i onaj koji će nas držati. Gospodine, daj mir onima koji nisu sigurni što je pred njima. Hvala ti za tvog Sina. U njegovo dragocjeno ime molimo. Amen.
Autorica: Anne Peterson; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
