Koji biblijski stih najviše vrijeđa današnje ljude?
Ako to pitamo ljude iz današnje kulture, oni će reći da su najuvrjedljiviji stihovi oni u kojima se inzistira na isključivom načinu Isusovih učenja, u kojima se upozorava na pakao i sud i stihovi kojima se zabranjuju seksualna ponašanja, koja današnje društvo slavi. Takvi stihovi idu suprotno suvremenom, popularnom načinu razmišljanja, jer se protive pluralizmu, univerzalizmu i seksualnoj revoluciji.
No osobno sam uvjeren da postoji biblijski stih, koji kada ga se shvati na ispravan način, jako vrijeđa sve one ljude, čija su osjetila oblikovana zapadnjačkim praksama shvaćanja slobode i tolerancije.
Sve ovo što sam naveo iznad može se svesti na jednu, jednostavno zapovijed i potvrdu, koja se može pronaći u jednoj od najpopularnijih biblijskih pjesama: „Psalam 100 započinje ovako: „Kliči Jahvi, zemljo sva! Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem“! Malo kasnije čitamo:
„Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove“. (Psalam 100, 3)
U nekim hebrejskim prijevodima, Septuaginti i Vulgati, onaj dio gdje piše da smo mi Njegovi, nastavlja sa ”naša tijela ne pripadaju nama”. Bez obzira na prijevod, jedno je jasno: Bog je Onaj koji nas je stvorio. Nismo stvorili sami sebe. Naša tijela ne pripadaju nama. Pripadamo Bogu.
U originalnom kontekstu, jasno je da je psalmist želio da čitatelji priznaju Gospodina kao svoga Boga. Riječi iz Psalma podsjećaju na to da su čitatelji Božji poseban narod. No, u skladu s ostatkom Starog zavjeta, ova zapovijed pretpostavlja istinu da Jahve jest Bog; univerzalno Božanstvo, a ne neki lokalizirani bog.
Zapovijed se odnosi na činjenicu priznavanja njihovog Gospodina kao istinitog Boga cijelog svemira. Istina koja iz toga proizlazi, a koja govori da je Gospodin Onaj koji nas je stvorio i da nismo stvorili sami sebe, što znači da naša tijela ne pripadaju nama, primjenjuje se i na ostatak svijeta.
Stvoritelj i stvorenje
Zašto je Psalam 100, 3 uvrjedljiv za moderan um?
Jer on zabija sjekiru u korijen najvišeg i najizopačenijeg stabla našeg društva: onoga koje uči da smo mi ti koji su odgovorni za naše živote i da mi trebamo otkriti značenje naših života i odlučiti o onome što će biti naša ”istina”.
Psalam 100, 3 uzdiže suverenost Stvoritelja, koji je Gospodar svega. Svi smo pozvani na priznavanje Stvoritelja kao Gospodina; Onoga koji nas je stvorio i komu pripadamo. Bog je taj koji nas definira, a ne obrnuto. Bog je krajnji cilj, ne mi. Bog je Stvoritelj; mi smo stvorenja. Bog je samodovoljan, mi smo ovisni o Bogu. Bog je izvor sveg života, mi dišemo zahvaljujući Njemu.
Primatelji ili buntovnici
Moderna kultura želi nas prevariti i navesti na razmišljanje koje kaže da sami stvaramo značenje naših života; da samo određujemo naše vrijednosti i sudbinu. Iz tog razloga, odupiremo se pomisli da iznad nas postoji Netko, komu ćemo položiti račune.
Mrzimo pomisao koja kaže da je naša sloboda na bilo koji način ograničena, jer smo stvorenja ili kroz naše moralne granice. Ljudi vole misliti o istini kao o nečemu što oni definiraju i određuju, a ne o istini kao o nečemu što je izvan nas i što treba biti otkriveno.
Ako pogledate na stihove koje sam napisao iznad, koji modernom društvu zvuče isključivo, netolerantno, restriktivno i ako se zapitate zašto društvo vrijeđaju ti stihovi, logika razmišljanja društva vodi nas do Boga, koji je Stvoritelj i Utemeljitelj svih stvari.
Psalam 100, 3 izlaže veliku istinu, koja objedinjuje sve manje istine, koje vrijeđaju naše osjećaje. Bog je Bog, mi nismo bog. Tada ga ili prihvaćamo i primamo Njegovu istinu ili Ga ignoriramo i odbacujemo Njegovu istinu. Primatelji ili buntovnici; taj izbor leži ispred nas. Ne postoji neutralan teren.
Augustin: „Ja nisam Bog, ali me Bog stvorio“.
U svojim Priznanjima, Augustin je želio otkriti što je to što on voli. Pritom je zamišljao kako postavlja pitanja zemlji, morima i zemaljskim stvorenjima. „Mi nismo tvoj Bog, traži dalje“, odgovorili bi mu. Stoga se okrenuo vjetrovima i atmosferi, suncu, mjesecu, zvijezdama. No oni su mu rekli: „Ni mi nismo Bog kojeg ti tražiš“.
„Nakon toga okrenuh se sam sebi i zapitah se: „Tko si ti“? Odgovorio sam: „Ljudsko biće“. Ovdje, meni u službi, bijahu moje tijelo i moja duša, od kojih je jedno izvanjsko, a drugo unutarnje“.
Augustin je pogledao unutar sebe i uvidio da je odgovor isti onome što viče cijelo stvorenje:
„Mi nismo Bog i Bog nas je stvorio“. Unutarnja osoba otkrila je ovo uz pomoć izvanjske osobe. Upitao sam cijeli, ogroman svemir o svome Bogu i on mi je odgovorio: „Ja nisam Bog, ali me je Bog stvorio“.
Sloboda u istini
Psalam 100, 3. Bog je taj koji nas je stvorio. Bogu pripadamo. Svi ostali stihovi u Bibliji, koji opterećuju današnje čitatelje, svoje podrijetlo imaju u zapovijedi koja nas plaši iz ovog Psalma: Priznavanje da je Gospodin Bog.
Dobra vijest kod priznavanja da Gospodin Bog, jest ta da nakon toga možemo naše živote dovesti u sklad sa stvarnošću. Nakon toga pronalazimo radost, kao ”ovce njegovog pašnjaka”. Pronalazimo istinitiju i bogatiju slobodu, jer pronalazimo svrhu i značenje, unutar ograničenja nas kao Njegovih stvorenja. Biblijski stih koji uzrokuje uvredu u srcu buntovnika, sada donosi radost kod primatelja milosti.
Autor: Travin Wax; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje The Gospel Coalitona koje vrijedi za naš portal.
