Preljub je dragovoljan seksualni čin između vjenčane osobe i nekog drugog tko nije bračni drug. Što Biblija kaže o njemu?
Riječ ”preljub” se etimološki odnosi na riječ ”adulterate”, što znači ”prvobitno svojstvo nečega osiromašiti dodajući drugo sredstvo“. Preljub je krivotvorenje braka dodavanjem treće osobe.
Što Biblija kaže o preljubu?
Biblija započinje svoje učenje o braku obrascem Adama i Eve. Jednog muškarca i jedne žene, muža i žene, ujedinjene Bogom. (Postanak 2, 24; Marko 10, 7-9). Preljub zabranjuje sedma zapovijed: „Ne počini preljub“. (Izlazak 20, 14)
Činjenica da je zabrana navedena bez objašnjenja znači da je preljub bio dobro shvaćen u vrijeme kada je Mojsije dao Zakon. Pismo je dosljedno u zabrani preljuba. Unatoč jasnoći originalnih obrazaca braka i zabrane preljuba, grešno čovječanstvo je razvilo načine kako zamutiti granice moralnosti.
Poligamija je jedan od načina na koji je zabrana protiv preljuba na neki način zaobiđena. Poligamija tehnički nije preljub, iako krši Božji originalni plan za brak.
U Starom zavjetu Bog je dopustio poligamiju no nikada je nije ozakonio. Poligamija nije smatrana preljubom iz razloga što, iako je treća osoba (ili četvrta, peta) bila dodana braku te osobe su legalno bile dio braka. Poligamist koji je bio u seksualnim odnosima s nekim drugim, osim sa svojim zakonitim suprugama, i dalje je činio preljub. S obzirom na to da je poligamija nelegalna u većini današnjih modernih država, niti jedna treća osoba ne može biti dodana braku.
Razvod i ponovno vjenčavanje je još jedan način kako je zabrana preljuba zaobiđena. Ako oženjena osoba ima aferu, ona čini preljub. No, ako se ta osoba razvede i oženi za drugu, ona je i dalje u okviru zakona. U većini današnjih, modernih društava to je normalan običaj ponašanja.
PROČITAJTE: Koja je razlika između bluda i preljuba?
Isus obje ove strategije stavlja u jednak položaj: „Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub“. (Luka 16, 18) „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub“. (Marko 10, 11-12)
Prema Isusu, razvod ne zaobilazi zabranu protiv preljuba. Ako se osoba u braku viđa s drugom osobom, poželi je seksualno, razvede se od bračnog druga i stupi u brak s tom osobom, ona i dalje čini preljub.
S obzirom na to da je brak veza namijenjena za cijeli život, razvod ne oslobađa od odgovornosti da se bude vjeran ”originalnom” supružniku. (S druge strane, prepoznajemo da u nekim slučajevima Pismo dopušta razvod i kada je razvod dopušten, dopušteno je ponovno stupanje u brak i to se ne smatra preljubom.)
Isus je objasnio zabranu preljuba čak i detaljnije u Mojsijevom Zakonu: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“. (Matej 5, 27-28) Stoga, ako čovjek i pokuša legalno izbjeći preljub tražeći razvod, on je već kriv jer ga je požuda u srcu odvela do takvih mjera. Ako muškarac ”legalno” drugu ženu dovede u brak, čineći svoj brak poligamičnim, on je još uvijek kriv zbog preljuba jer ga je požuda u srcu motivirala na to da se oženi za drugu ženu.
Čak i ako muškarac ili žena udovolji svojim požudnim mislima (pornografija je posebice problematična), tada on ili ona čine preljub iako nikakav izvanbračni ugovor nije stupio na snagu. Ovo Isusovo objašnjenje izbjegava sve nijanse toga “koliko daleko je predaleko” s bilo kime tko nije supružnik i izbjegava potrebu za definiranjem što seks zaista jest. Požuda, a ne seks, je prag preljuba.
Mudre Izreke daju neka pomna upozorenja o preljubu, dajući ispravke i naputke da nas sačuvaju od žene svog bližnjeg (stihovi 23-24). Salomon kaže:
„Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne“. (Izreke 6, 25-29)
Preljub je ozbiljna stvar
Preljub dovodi do Božjih posljedica: „Čovjek koji čini preljub nema razum. Tko god to čini uništava sam sebe“. (Izreke 6, 32; 1. Korinćanima 6, 18; Hebrejima 13, 4)
Osoba koja živi u preljubu daje naznake toga da on ili ona nisu uistinu upoznali Krista. No ni preljub nije nešto neoprostivo. Bilo koji grijeh kojeg kršćani počine može biti oprošten ako se kršćanin pokaje i svaki grijeh kojeg počini nevjernik može biti oprošten ako osoba dođe Kristu u vjeri. „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega“. (1. Korinćanima 6, 9-11)
Opazite da je u korintskoj crkvi bilo bivših preljubnika, no oni su oprani od svojih grijeha, posvećeni i opravdani.
Izvor: Gotquestions.org
