Nitko nikada neće ući u nebo bez vječnog života. Tamo ne može boraviti ništa drugo do Bogo-život. Onaj koji ima taj život, bit će primljen. Onaj koji ga nema, neće moći ući.
To je bila svrha Kristovog dolaska. On je rekao: “Ja sam došao da imaju život” (Ivan 10,10).
Zašto je vječni život neophodan? Zbog toga što su ljudi “mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha.” Čovjek je trojedino biće koje ima duh, dušu i tijelo. Što je to umrlo kada je Adam pao u grijeh? Bog je rekao: “Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš” (Postanak 2,17). Što je umrlo? Je li to bilo tijelo?
Svakako da nije – ne toga dana. On je fizički bio živ kao i do tada. Je li to bila njegova duša – njegov razum, volja i osjećaji? Nikako. On je još uvijek mogao razmišljati, planirati i osjećati. Dakle, mora da je to bio njegov duh. Sve do toga dana njegovo zajedništvo s Bogom nije bila narušena. Ali onoga trena kada je sagriješio, više nije bio u dodiru s Bogom. Zbog toga je potrebno da čovjekov duh oživi.
Ljudi bi mogli izgledati živi jednostavno zbog toga što su duša i tijelo još uvijek aktivni. Ali gledajući na ljudsku vrstu, Bog dijeli ljude samo u dvije grupe – oni koji su živi i oni koji su mrtvi.
Gledamo čovjeka kako ide ulicom i kažemo: “Taj čovjek je svakako živ.” Što pod tim podrazumijevamo? Pa jednostavno da je on tjelesno živ. On posjeduje fizički život. No njegov duh bi mogao biti mrtav, i ako je njegov duh mrtav – ako nikada nije bio nanovo rođen – onda je u Božjim očima mrtav.
Promatramo sposobnog biznismena kako radi u svom uredu i kažemo: “Eto čovjeka koji je pun života!” Ali što time želimo reći? Jednostavno da je njegova duševna priroda živa. Njegov razum je brz, njegovi osjećaji su aktivni. No Bog ga sasvim drukčije gleda i prosuđuje; On kaže: “Taj čovjek je mrtav.” Vidiš, mi govorimo o prolaznom, a Bog o vječnom.
Prisustvujemo pogrebu jednog kršćanina i promatramo njegove ostatke. Što se nas tiče, taj čovjek je mrtav. Ali mi pritom mislimo na njegovo tijelo. No Bog kaže: “On je živ.” Vidiš, on je bio oživljen u svom duhu; primio je vječni život, te je bio nanovo rođen. Dakle, i pored toga što je njegovo tijelo proglašeno mrtvim, on je ipak živ.
Autor: Oswald J. Smith
