Prije nekoliko godina brat mi je poslao fotografiju pisma koje sam napisao svojoj baki prije 30 godina. Ona je sve čuvala, pa i moje škrabotine iz osnovne škole.
Budući da se tada nismo dugo vidjeli, slanje fotografije pisma bio je način da mi poruči koliko joj nedostajem…
Koliko je ona bitna u mom životu ovaj tekst ne može prenijeti, jer da nije bilo nje, ja bih sigurno bio potpuno drugačiji. Moje bake više nema, ali su ostala pisma koja smo slali jedno drugom, kao i ovo posljednje koje sam joj poslao dok je još bila živa.
“Draga bako,
Hvala ti što si mi dopuštala da radim sve ono što moji roditelji nisu, i sama znaš koliko je to meni u životu značilo. Nisam bio sputano dijete jer si mi svakog tjedna, kad si me čuvala, dopuštala da u tvom dvorištu pravim koncerte i da pjevam iz sveg glasa. Dok se susjedstvo koje je prolazilo pored tvoje kapije križalo, ti si mi pljeskala i bodrila me. Hvala ti što si mi svake večeri mlijeko davala u malom ćupu i stavljala slamčicu u njega, jer sam bio uvjeren da je to jako cool.
Hvala ti što si me, kad bih bio uznemiren i kad bih sanjao nešto loše, ljuljala i pjevušila: “Ljulja, ljulja, ljuške, palo dijete s kruške…”
Ne smijem zaboraviti da si mi odrezala šiške jednog ljeta, jer je bilo jako vruće. Izgledao sam presmiješno, majka je poludjela, ali barem mi čelo nije bilo stalno mokro od znojenja i imao sam potpuno šik izgled za devedesete.
Uvijek si tražila da kad uđem kod tebe u dvorište, savijem glavu da bi me poljubila u vrat, pa sam često od kapije do ulaznih vrata kuće išao pognute glave čekajući da me poljubiš. Znam da te je to neviđeno zabavljalo.
Kako da ti ne budem zahvalan na vremenu koje si provela sa mnom, a znam da si uvijek bila teško bolesna. Toliko si vješto krila da te nešto boli i muči, mada to radiš i dan-danas jer se bojiš liječnika kao zmije, da bi netko tko te ne poznaje pomislio da si najsretnija i najvitalnija žena na svijetu. Zato smo te brat i ja zvali “svjetlica” jer te mjesto nije držalo i stalno si bila u pokretu.
Hvala ti što si me držala za ruku dok si me ispraćala do škole i što si često u šali govorila: “Nemoj da te diraju tamo, inače će baba da baci bombu”. Čisto da znaš ova tvoja izjava zauvijek će ostati smiješna.
Godine koje sam proveo s tobom kao dijete nikad se neće izbrisati jer si mi pružila nezaboravno djetinjstvo i silne uspomene.
Bako, nemam sve petice na poslu, ali se trudim. Lijepo se slažem sa svojim kolegama, ja volim njih i oni mene. Želim ti da si zdrava i da živiš još dugo, dugo.
Tvoj unuk Mića”
