Mnogo je ispovijesti starijih ljudi koji su doživjeli nepravdu od djece, ali i onih teških priča, gdje su se ljudi žrtvovali za druge iz ljubavi prema njima.
Baka Jelica iz sela pokraj Loznice u Srbiji, žena koja je cijeli život provela u marljivom radu i ljubavi prema obitelji, odlučila je podijeliti svoju potresnu priču. Nakon desetljeća brige o djeci, koja su odrastala uz njezin trud, došla je u Beograd vidjeti sina kako bi potražila pomoć za svoje zdravlje.
Međutim, ono što je doživjela od unuke ostavilo ju je bez riječi, slomljenog srca.
Ponosna mama i baka
“Cijeli život provela sam u selu, gdje su me svi poznavali kao vrijednu i poštenu ženu. Moj suprug i ja smo svoje troje djece izveli na pravi put. Nismo imali puno, ali ono što smo imali dijelili smo s ljubavlju. Sin mi je otišao u Beograd, završio fakultet i zaposlio se na što sam bila izuzetno ponosna. Kad god smo se čuli, on mi je zahvaljivao na svemu što sam učinila za njega”, počinje svoju priču Jelica.
Putovanje u Beograd iz zdravstvenih razloga
Prije nekoliko mjeseci baka Jelica počela je osjećati ozbiljne zdravstvene probleme. “Doktorica iz našeg doma zdravlja rekla mi je da moram kod specijaliste u Beogradu. Sin me odmah nazvao da dođem kod njega, da mi pomogne. S teškim koferom i srcem punim nade uputila sam se u glavni grad, vjerujući da će moj sin i njegova obitelj pronaći mir, željela sam s njima podijeliti svoje strahove vezane uz moju dijagnozu.”
Neočekivana reakcija unuke
No, već u prvim danima njenog boravka u Beogradu dogodilo se nešto što je nije ostavilo ravnodušnom. “Unuka, koja ima 18 godina i ide u srednju školu, jedva me je pozdravila kad sam došla. Pokušala sam da je uključim u razgovor, da je pitam kako joj je u školi, ali ona je samo slegnula ramenima i otišla u svoju sobu”, priča Jelica, prenosi Stil.
Pravi šok uslijedio je nekoliko dana kasnije, kada je unuka, u očitom nezadovoljstvu, rekla nešto što baka nikada neće zaboraviti.
“Njezini prijatelji došli su na ručak. Uspjela sam i stvarno sam ih htjela ugostiti. Hihotali su se jedno drugom, tiho razgovarajući. Htjela sam im se pridružiti u razgovoru i postavljala im standardna pitanja, kakvi su učenici, što im rade roditelji, imaju li simpatije… Unuka je odgurnula tanjur od stola, odjednom je rekla: ‘Bako, možda bi bilo bolje da se vratiš u svoje selo. Ovdje nas blamiraš. Nije ti tu mjesto. Moje prijateljice te gledaju kao čudakinju.”, priča Jelica, suznih očiju.
Unukine riječi su joj slomile srce
Jelica priznaje da joj je bilo teško prihvatiti unukine riječi.
“Zar je moguće da me dijete, koje sam kao bebu čuvala i za koje sam uvijek spremala najljepše pite i kolače kad dođe na selo, sada ovako odbija? Samo zato što sam sa sela?’
Dodaje kako se trudi razumjeti njezin svijet i način razmišljanja, ali ne može opravdati takav bezobrazluk. Znam da mladi danas drugačije gledaju na mnoge stvari, ali obitelj treba biti svetinja. Ovo me boljelo više od svega.”
Vratila se u selo
Nakon nekoliko tjedana provedenih u Beogradu, Jelica se odlučila vratiti u svoje selo. “Nisam htjela izazvati neugodnosti. Rekla sam sinu da se moram vratiti jer imam obaveze kod kuće. Inzistirao je da ostanem, ali nisam mogla. Bilo mi je preteško živjeti pod istim krovom s unukom koja me tako odbacila”, objašnjava.
Iako je povratak kući donio olakšanje, bol u srcu ostaje. “Ne mogu prestati razmišljati o tome u čemu sam pogriješila. Jesam li negdje podbacila kao baka? Ili je svijet otišao toliko daleko u drugom smjeru da djeca više ne razumiju vrijednost obitelji?”
Poštujte svoje bake i djedove. Možda se ponekad čine staromodnima ili vas živciraju svojim pričama, ali tu su za vas. Njihova ljubav je iskrena i čista, a jednog dana, kada ih više ne bude, poželjet ćeš da si rekao jednu jednostavnu stvar: Hvala ti za sve i volim te.
Nakon ove priče možemo samo zamisliti kako su stariji članovi naših obitelji često nepravedno zapostavljeni i osuđivani.
Možda bismo trebali više slušati njihove osjećaje i dati im ljubav koju oni nesebično daju nama.
