Milica i Jovan su u Srbiji živjeli prosječno, zahvaljujući svom radu mogli su sebi priuštiti neophodne stvari, a svu svoju ljubav i pažnju usmjeravali su na svoju jedinicu Anu, koju su smatrali svojim Božjim darom, jer je dugo vremena nisu mogli imati djece.
Kako su godine prolazile, njihova kći je izrasla u vrlo kulturnu, društvenu i marljivu djevojku, postala je diplomirana ekonomistica, počela raditi u poznatoj firmi. Ubrzo se udala i dobila dvoje djece. Ništa nije nagovještavalo loše dane i beskrajnu bol.
Naime, Ana je prije 17 godina doživjela stravičnu prometnu nesreću vraćajući se s poslovnog puta, a od posljedica ozljeda njezina kolegica također je preminula na mjestu.
Anini roditelji bili su neutješni, jedini motiv za život bili su im unuk (11) i unuka (13). Iako su u početku bili s ocem, u dogovoru s njim, preselili su se kod Milice i Jovana, kako bi on otišao u inozemstvo da više zaradi i njima omogući bolju budućnost.
Milica je šila, dok je Jovan penziju zaradio radom u polju. Svojim su potomcima, uz oca, nastojali pružiti sve što su mogli. Učinili su nemoguće samo kako bi što više olakšali gubitak majke.
Čim su dobili priliku – otišli su
Baka je svaki dan kuhala, čistila, prala rublje, brinula se da u kući uvijek bude toplo, kupovala namirnice i pomagala im oko svega što im je trebalo. I stvarno su imali prekrasan odnos, iako se činilo da unuci pate od života u gradu kakav su imali njihovi vršnjaci.
No kako su odrastali, njihovo ponašanje prema baki i djedu postajalo je sve hladnije. Čim su dobili priliku – otišli su. Unuka je upisala Pravni fakultet, tijekom studija upoznala je dečka s kojim je ubrzo počela živjeti zajedno.
S druge strane, unuk je nakon srednje škole odlučio otići ocu u Švicarsku i tamo graditi budućnost za sebe. Prema riječima njihovih roditelja, majke nisu pokazivale ni trunku zahvalnosti, štoviše, uglavnom su isticale ono što im nedostaje, a ne ono što su im dale.
Telefonski i video pozivi bili su sve rjeđi, a događalo se i po godinu dana da ne pređu prag ljudi koji su ih odgajali pod isprikom da “nemamo vremena zbog previše obaveza”.
Jovan i njegova supruga nastavili su živjeti tiho i povučeno, preispitujući se jesu li pogriješili oko unuka i jesu li mogli nešto bolje.
“Možda im nismo dali sve što su htjeli, ali smo im dali sve što smo imali”, rekla je Milica u jednom trenutku susjedi, nakon što više nije mogla stalno razmišljati gdje je pogriješila.
Odlučili su zamoliti baku i djeda za oprost
Tri godine nakon što su unuci napustili dom, Jovan je dobio rak pluća. Zet je poslao novac za liječenje, a unuci su tada prvi put osjetili grižnju savjesti zbog ponašanja. Prisjećajući se svih lijepih trenutaka iz djetinjstva, odlučili su zamoliti baku i djeda za oprost za svoje nepromišljene poteze koji su ih jako povrijedili.
Ugledavši ih na vratima, nakon dužeg vremena, Jovan i Milica nisu mogli vjerovati svojim očima. Kao da su u trenutku zaboravili koliko su suza prolili za njima i odmah im potrčali u zagrljaj.
Dugo su pričali o svemu, a kako je ljubav bake i djeda prema unucima bezgranična, priznali su da im nemaju srca ništa zamjeriti, iako su mnogo patili. Olakšanje je došlo kada su zapravo vidjeli da se njihovi potomci istinski kaju i shvatili što su učinili, a takve postupke pripisali su nezrelosti.
“Sada mogu mirno umrijeti”, rekao je Jovan, otkrio je susjed, a bitku s opakom bolešću izgubio je nakon dva mjeseca borbe.
Nisu jedini koji su to doživjeli,sve će im se vratiti kad oni budu baka i djed