Ateistički znanstvenik je došao do neočekivanog zaključka o Isusu

Gledao je na znanost i vjeru kao na dvije odvojene stvari.

Ateistički znanstvenik pola života nije vjerovao u Božje postojanje, a onda mu je jedna knjiga pomogla da dođe do neočekivanog zaključka o Isusu.

Paul je oduvijek bio duboki mislilac. Bez obzira radilo li se o znanosti ili filozofiji on je bio taj koji se neprestano pitao: „Zašto“ ili „Kako“. Još od svog djetinjstva Paul je bio usmjeren na znanost.

„Volio sam znati kako stvari funkcioniraju“, kaže Paul. „Želio sam shvatiti kako stvari funkcioniraju do najsitnijih detalja, znate, kao što je rastavljanje budilice, a kasnije motocikla ili motora automobila“.

Paul je bio izvrstan u znanosti i njegova žeđ za znanjem je rasla. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja i fakulteta proučavao je humanizam i materijalizam. Bio je odličan u kemiji, no ono što ga je najviše zanimalo bila je filozofija.

„Razmišljao sam o tome kako je nastao svemir, postoji li Bog i ima li života nakon smrti i te sam stvari proučavao do unedogled“. U to vrijeme Paul je gledao na znanost i vjeru kao na dvije odvojene stvari.

Kršćani su mu izgledali ludo

„O kršćanima sam mislio, s obzirom da ih ne zanima znanost, oni mora da se nalaze u nekoj drugoj, meni nepoznatoj stvarnosti. Većina njihovih stvari mi je izgledala ludo i to me jednostavno nije zanimalo“.

Za vrijeme njegovih četrdesetih Paulov svijet je ostao sekularan, u cijelosti anti-religiozan. No nešto se dogodilo. Velikih, okruglih pedeset godina. Paulova smrtnost, koja je nekoć bila nevažna, sada je dobila na novom značenju.

„Bojim se umiranja. Ne želim otići u zaborav ili još gore, dospjeti pod neku vrstu suda“.

Paulov prijatelj, Tom Anderson napisao je referat pod nazivom „Odvjetnik brani božansku dimenziju Krista“ („An Attorney Gives a Defense of the Deity of Christ“). Paul je to pročitao i shvatio vrlo ozbiljno.

„Znao sam da ako je to istina da to mijenja sve. Ovo je veliko! Odmah sam shvatio da je to nešto veliko što treba istražiti. No najveći dio prizora jest taj putokaz koji je vodio do točkica za koje u početku nisam znao jesu li istinite ili ne. Mislio sam da s obzirom da neću živjeti zauvijek, možda je bolje da istražim ovo i da to riješim“.

Nakon toga mu je drugi prijatelj dao knjigu pod nazivom „Slučaj Isus“ (The Case for Christ).

„Knjiga govori o kršćanskim znanstvenicima koji raspravljaju o različitim stvarima, kao što su uskrsnuće, pouzdanost teksta i izgledalo je kao da taj reporter-istražitelj Lee Strobel intervjuira ove različite stručnjake. Tako sam počeo oponašati postupak onoga što sam vidio da se odvija u knjizi. To je u meni stvorilo nemir. Je li to istina? Možda jest. Možda nije. To se događalo gotovo godinu dana“.

Jednu knjigu nikada nije pročitao

Paul je izvagao sve ono što je dosad naučio o filozofiji, znanosti i religiji. No jednu knjigu ipak nije pročitao.

„Sve do tog trenutka čitao sam knjige o Bibliji i drugim vrstama dokaza za nju, no nisam zapravo nikada pročitao Bibliju. Nekako sam je se bojao čitati, bojao sam da će me ona odvesti daleko od onoga za što sam se nadao da je istina. No kroz svoja proučavanja naučio sam o ovom stihu koji se zove Izaija 53 i pročitao sam ga. Vidio sam prizor križa. Tada sam rekao, mora postojati neko uzvišenije biće koje ima kontrolu nad ovom knjigom i koje zna početak i kraj, jer u ovoj knjizi postoje informacije koje je moglo znati samo biće koje je izvan ovog vremena. Počeo sam uviđati da kršćanski učenjaci zaista imaju prednost u ovoj igri. Oni imali dobre argumente, dok je s vremenom postajalo sve očiglednije da je ateistička strana imala vrlo slabe argumente. Ona je bila zasnovana na pretpostavkama da samo postoji materijalni svijet. Ploča se zaista okrenula u korist kršćana. U tom trenutku u meni se rodila zamisao da sam primoran u ovo vjerovati“.

Zamolio je Isusa da uđe u njegovo srce

Sam u svojoj sobi, čitajući Izaiju 53, Paul je zamolio Isusa da uđe u njegovo srce.

„Javio mi se taj osjećaj, rekao bih nade i povjerenja jer sam bio svjestan količine beznađa u mome životu. Stoga bih rekao da je onaj dio kršćanstva koji me najviše dotaknuo bila nada“.

Paul je kršćanin i Isusov sljedbenik od 2001. Te iste godine oženio je Mary.

„Kada drugima govori o Izaiji 53, rasplače se jer je to toliko snažno“, kaže Mary. „Duboka Kristova ljubav je nemoguća za opisati. Postoji samo pobjeda u Kristu. Mi, ako govorimo o svojoj vjeri, govorimo o Kristu.

Stoga, ako je Isus uskrsnuo od mrtvih, zašto je uskrsnuo od mrtvih, pita Paul. Najbolje objašnjenje od svih, empirističkih i religioznih jest da je Bog iz Biblije uskrsnuo Isusa od mrtvih“.

Paulova knjiga „You Bet Your Life“ prikazuje njegov put istraživanja Isusa Krista.

„Isus me spasio. Platio je otkupninu. Platio je cijenu. Stoga, postoji na neki način dug koji nikada ne bih mogao otplatiti, osim da živim za Njega“.

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!