Arheolozi u Jeruzalemu otkrili su “monumentalnu” strukturu koja se spominje u dvije knjige Biblije, otkrivajući drevni jarak star preko 3000 godina u Davidovom gradu, jednom od najstarijih gradova u povijesti.
Istraživači su 150 godina pokušavali dokazati biblijsku podjelu grada, a sada su otkrili jarak koji je odvajao južno stambeno područje od sjevernog gornjeg grada.
Prema The Mail Onlineu, jarak, dubok otprilike 9 metara i širok gotovo 30 metara sa strmim liticama sa svake strane, učinio ga je neprohodnim. Ovo značajno otkriće, za koje je potvrđeno da potječe iz željeznog doba, u skladu je s opisima u Knjizi o kraljevima i Samuelovoj knjizi, koji se odnose na podjelu grada na Ofel i Millo.
Istraživači iz Izraelske uprave za antikvitete (IAA) izjavili su za novinski list: “Ovo dramatično otkriće otvara nove rasprave o biblijskim terminima koji se odnose na topografiju Jeruzalema, kao što su Ofel i Milo.”
Jedna biblijska referenca na ove pojmove može se pronaći u Prvoj knjizi o kraljevima, gdje se spominje kralj Salomon po izgradnji ‘Milla’ i utvrđivanju Davidova grada.
Davidov grad, povijesno nazvan Betlehem, smatra se mjestom rođenja Isusa i temeljem Jeruzalema, koji je sagradio kralj David kako bi ujedinio Izrael pod jednom prijestolnicom. Grad je bio strateški smješten na uskom, strmom grebenu, s pogledom na brda i doline koje su komplicirale kretanje između regija.
Jarak se nalazi u blizini parkirališta
Strukturu je 1960-ih otkrila britanska arheologinja Kathleen Kenyon, koja je identificirala jarak u blizini današnjeg parkirališta Givati. Kenyon je prvobitno formaciju pogrešno zamijenio za prirodnu dolinu, ali je kasnije potvrđeno da je to dio jarka koji je krivudao prema zapadu.
Dr. Yiftah Shalev, voditelj iskapanja, istaknuo je povijesnu upotrebu jarka: “Nije poznato kada je jarak izvorno iskopan, ali dokazi upućuju na to da je korišten tijekom stoljeća kada je Jeruzalem bio prijestolnica Kraljevstva Jude, počevši od kralja Jošije.
“Tijekom tih godina jarak je odvajao južno stambeno područje od vladajuće akropole na sjeveru, gdje su se nalazili palača i hram.”
IAA je potvrdila da ovakvi građevinski planovi obično datiraju iz srednjeg brončanog doba, prije oko 3800 godina. Dr Shalev je dodao da je “uvjeren” da je jarak korišten u vrijeme Prvog hrama i Kraljevstva Jude.
Prema istraživačima, jarak je osmišljen kako bi promijenio topografiju Davidova grada, prikazujući moć i obrambene sposobnosti jeruzalemskih vladara.
Eli Escusido, direktor IAA-e, primijetio je utjecaj iskapanja, rekavši da ova otkrića “bacaju novo i živo svjetlo na biblijsku literaturu”.
Dodao je: “Stojeći na dnu ove divovske iskopine, okružene ogromnim isklesanim zidovima, čovjek ne može a da ne osjeti čuđenje i poštovanje prema tim drevnim ljudima koji su prije otprilike 3800 godina doslovno pomicali planine i brda.”
