Uz toliko suvremenih glasova koji gromoglasno tvrde da je knjiga Postanka mit, čovjek bi pomislio kako su arheolozi otkrili jasne dokaze koji to pokazuju. Istina je zapravo suprotna i neki nevjerojatni arheološki nalazi potvrđuju ključne događaje u Postanku.
Godine 1970., arheolozi su u Ebli (sjeverna Sirija) otkrili ploče rađene 2000. god. prije Krista. Među njima su otkrili ploče koje govore o stvaranju [1], koje kažu:
„Gospodaru neba i zemlje:
Zemlja nije postojala, ti si ju stvorio;
Svjetlo dana nije postojalo, ti si ga stvorio.“ [2]
Cilindrični pečati su maleni kameni valjci s izrezbarenim trodimenzionalnim obrnutim slikama koje bi ljudi toga doba valjali preko mokre gline kako bi utisnuli obrasce slika na glinu prije pečenja u peći. Jedan od najstarijih pečata prikazuje ženu koja sjedi i poseže za jednom od dvije voćke koje vise s drveta. Nasuprot nje stoji čovjek koji također poseže za jednom od voćki koje vise s drveta, a iza žene je zmija u pokretu. Ovdje nalazimo sve ključne elemente čovjekovog pada u grijeh koje nalazimo i u Postanku 3. [3]
Još jedna spektakularna ploča nađena je u babilonskom gradu Nippuru, i na njoj je priča o Noinom potopu. Vjerojatno je pisana prije drugih priča o poplavama koje su dodavale mitove o ljutitim bogovima. Hermann Hilprecht je 1890. god. iskopao ploču CBM 13532 na mjestu knjižnice koju su Elamiti uništili 2100. god. p.n.e. – svega nekoliko stoljeća nakon samog Potopa. Isprekidane linije teksta na pločama kažu:
„Sve će ljude zajedno izbrisati… Prije potopa koji dolazi… Napravi veliki brod… On će biti kuća koja će nositi ono što je spašeno… [U]nesi zvijeri poljske, ptice nebeske. [4]
Svjetovni izvori podržavaju početak stvaranja, pad koji se dogodio u vrtu i katastrofu izazvanu poplavom. No, što je s miješanjem jezika u Babelu ili Božjim savezom s Abrahamom? Stari Rimljani su pomno štitili Sibilinske knjige koje su bile dio obožavanja Apolona. Na koji se događaj iz Postanka poziva ono što je preostalo od Sibilinskih knjiga?
„I cijelo čovječanstvo samo je jedan jezik znalo… A sada su svi razgovori, kao posljedica neke okultne i visoke moći, među ljudima prestali. Govorom su težili, zbunjeno i tjeskobno, iskazati ono što im je na umu, ali su ih njihove usne iznevjerile, te su umjesto riječi stvarale bolan zvuk žamora. To se mjesto od tada zove Babel.“ [5]
Također, čuvena stela babilonske kule (Etemenanki) pokazuje Nabukodonozora II., koji je uništio Jeruzalem 586. god. p.n.e., i njegove planove za završetak izgradnje sramnog tornja koji je bio napušten stotine godina ranije. [6]
Svjetovni izvori također potvrđuju kraljeve i gradove spomenute u Postanku 14. Prvi stih kaže: „I dogodi se u dane Amrafela, kralja Šinara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama, i Tidala, kralja narodâ…“ Godine 1895., asiriolog Theophilus Pinches našao je ploču s klinastim pismom Sp. III. 2, koja je arhivirana u Britanskom muzeju. Pinches je predstavio svoj prijevod Victoria institutu 1897. godine, pokazujući da hebrejski jezik iz knjige Postanka koristi ime Arioka za asirsko Eri-Aku, Kedorlaomer za Kudurlagmal, Tidal za Tudhula, a moguće da je Amrafela zapravo Hamurabi, mada se asirski tekst prekida nakon „Hamu.“ [7]
Postanak 14,2 govori o „gradovima u ravnici“, odnosno o Sodomi, Gomori i tri druga grada. [8] Iskopavanja kod Bab edh-Dhra jugoistočno od Mrtvog mora tijekom 1960-ih otkrila su mnoge tragove koji odgovaraju izvještaju o Sodomi. [9] Na primjer, sam grad, pa čak i groblja u njegovoj okolini, spaljeni su od vrha prema dolje, a na pojedinim mjestima i danas leže ispod nekoliko metara pepela.
Sva ova otkrića, uključujući i 2000 godina staru kamenu spomen zgradu nad pećinom u Makpeli, koja se naziva Grob patrijarha, ruše ideju da je Postanak mit. Arheologija jasno potvrđuje knjigu Postanka.
Izvor: Biblijaiznanost.net
