Prije nekoliko godina, ljudi koji su istraživali pećine izvan Jeruzalema su naišli na životno otkriće: prastaru pećinu za pokojnike u kojoj su se nalazili ostaci raspetog čovjeka.
Ovo otkriće je samo jedno od mnogih koje preokreće vjekovno star učenjančki sporazum.
U tim sporazumima piše da su Evanđelja skoro sve same priče koje sadrže malo, ili nimalo, stvarne povijesti. Ostaci pripadaju čovjeku koji je bio pogubljen prvog stoljeća nove poslije Krista, to jest, kratko nakon Isusovog vremena.
Kao što Jeffrey Sheler piše u svojoj knjizi “Je li Biblja istinita?” Ovaj kostur potvrđuje ono što su evanđelisti pisali o Isusovoj smrti i sprovodu u nekoliko važnih smjerova.
Prvi je lokacija – znanstvenici su dugo sumnjali u biblijski izvještaj Isusovog sprovoda. Vjerovali su da su razapeti kriminalci bacani u masovne grobnice a onda bivali pojedeni od strane divljih životinja. Ali ovaj čovjek, blizak suvremenik Isusa, je bio pokopan na isti način na koji je Isus bio pokopan.
Zatim, postoji fizički dokaz kostura. Izgleda da su čovjekova koljena polomljena. Ovo potvrđuje ono što je Ivan pisao o načinu rada rimskih dželata. Oni bi lomili noge raspetima kako bi ubrzati smrt, nešto od čega je Isus bio pošteđen, jer je već bio mrtav.
Ova točka je vrlo važna, jer su znanstvenici dugo odbacivali detalje Ivanove strastvene naracije kao teološki motivirana uljepšavanja. Još jedan dio Ivanovog evanđelja koje je arheologija potkrijepila u skorije vrijeme je priča o iscjeljenju oduzetog čovjeka u Evanđelju po Ivanu, 5. poglavlju.
Ivan opisuje peterekutno kupalište koje se nalazi kod Ovčijih vrata u Jeruzalemu gdje su bolesni dolazili za iscjeljenje. S obzirom da nijedan drugi stari dokument – uključujući i ostatak Biblije – ne spominje takvo mjesto, skeptici su dugo potvrđivali da je Ivan jednostavno izmislio to mjesto.
Ali kako Sheler pokazuje, kada su arheolozi odlučili kopati na mjestu gdje je Ivan rekao da se kupalište nalazi, pronašli su peterokutno kuplalište. Čak štoviše, u kupalištu su se nalazili kovčezi grčkim bogovima izlječenja.
Izgleda da Ivan nakon svega, nije izmislio kupalište. Odbacivanje biblijskih tekstova bez prethodnog istraživanja je otkrivanje prljavih malih tajni o mnogim načnim stavovima: Većina tradicionalne sumnje prema biblijskim tekstovima se može nazvati predrasudom. Odnosno, donesen je zaključak prije nego što su se prikupile činjenice.
Znanstvenici su odavno pretpostavljali da je Biblija, kao i drugi stari dokumenti, bila u suštini propaganda, što je teolog Rudolf Bultmann nazvao “kerygma” ili priča (objava).
Ali ova predrasuda nije pravedna prema biblijskoj vjeri. Centralno u toj vjeri su povijest i sjećanje.
Kršćani vjeruju kako je Bog djelovao i nastavlja djelovati kroz povijest. Za nas, sjećanje na ono što je Bog učinio je djelo štovanja – nešto što nas približava Bogu.
Zato, iako ova otkrića mogu iznenaditi skeptike, ona ne iznenađuju kršćane. I iako sama arheologija ne može učiniti da osoba povjeruje, ova otkrića su razborit dokaz za neodbacivanje istine Pisma prije nego se makar ispitaju dokazi, jer, kao što shvaćamo iz dana u dan, Isus je bio u pravu kada je rekao ”Kamenje će vikati”.
Autor: Charles Colson; Prijevod: Ivana R., Izvor: CBN News/Charisma News
