Apostol Pavao je bio najveći navjestitelj Evanđelja Isusa Krista. Toliko toga možemo naučiti iz Pavlovog života. Pavao je dobio priliku da na neuobičajen način čini izvanredne stvari za Božje kraljevstvo.
Pavlova priča je priča otkupljenja Isusa Krista i svjedočanstvo koje govori da nitko nije izvan spasiteljske milosti Gospodina. No kako bismo u potpunosti spoznali veličinu čovjeka, najprije trebamo istražiti njegovu mračnu stranu i ono što simbolizira postajanje ”apostola milosti”.
Apostol Pavao – rani život
Pavlov rani život bio je obilježen religioznim žarom, brutalnim nasiljem i nemilosrdnim progonom rane crkve. Na sreću, kasnije godine Pavlova života pokazale su radikalnu suprotnost, jer je živio svoj život za Krista i za napredak Njegova kraljevstva.
Apostol Pavao je rođen kao Savao. Rođen je u Tarzu u Ciliciji, između 1. i 5. godine, u provinciji koja je danas jugoistočni dio Terzuosa, u Turskoj.
Potjecao je iz Benjaminovog plemena i preci su mu bili Hebreji. (Filipljanima 3, 5-6) Njegovi roditelji bili su farizeji; žarki židovski nacionalisti koji su se striktno pridržavali Mojsijeva zakona; zakona koji je za cilj imao zaštitu Božjeg naroda od ”onečišćenja” od pogana.
Sve grčko bilo je prezreno u Pavlovom kućanstvu, no on sam znao je grčki i donekle latinski. U njegovom kućanstvu govorilo se aramejski, izveden jezik od hebrejskog, što je bio službeni jezik Judeje. Savlova obitelj bili su rimski građani, no gledali su na Jeruzalem kako na zaista sveto mjesto. (Djela 22, 22-29)
Apostol Pavao – obrazovanje
U trinaestoj godini, Savao je bio poslan u Palestinu kako bi učio od rabina koji se zvao Gamaliel. Kod njega Savao je učio o židovskoj povijesti, Psalmima, djelima proroka. Njegovo obrazovanje nastavilo bi se idućih pet ili šest godina, sve dok Savao nije naučio secirati Pismo. (Djela 22, 3)
U to vrijeme razvio je način učenja koji uključuje postavljanje pitanja i dobivanje odgovora, koji je u drevno vrijeme bio poznat kao ”diatriba”. Takav način artikuliranja pomogao je rabinima u raspravljanjima Zakona do detalja, kako bi ili obranili ili osudili one koji su prekršili Zakon.
Savao je trebao postati odvjetnik, a svi pokazatelji ukazivali su na to da će postati član Sanhedrina, židovskog Vrhovnog suda koji je brojao 71 čovjeka, koji su upravljali nad životom i religijom Židova. Savao je bio fanatičan u svojoj vjeri i ono što nije dopuštao bio je kompromis. Takav fanatizam odveo je Savla na put religijskog ekstremizma.
U Djelima 5, 27-42 Petar izgovara svoju obranu evanđelja ispred Sanhedrina, što je Savao vjerojatno čuo. Gamaliel je isto tako bio prisutan i izrekao je poruku kako bi smirio vijeće i spriječio ih da kamenuju Petra. Savao je možda bio prisutan kod suđenju Stjepanu. Bio je prisutan kod njegovog kamenovanja i smrti; držao je odjeću onih koji su kamenovali. (Djela 7, 58)
Savlov cilj je bio istrijebiti kršćane
Nakon Stjepanove smrti ”u Jeruzalemu je došlo do velikog progona crkve”. (Djela 8, 1) Savao si je zadao cilj istrijebiti kršćane, bio je bezobziran u svojim progonima, jer je vjerovao da djeluje u ime Boga.
Naravno, nitko nije više zastrašujući ili opasniji od religijskog terorista, pogotovo onoga koji vjeruje da čini volju Boga time što ubija nevine ljude. To je upravo ono što je bio Savao iz Tarza: religijski terorist. Djela 8, 3 kažu: „Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu“.
Ključan stih u Pavlovoj priči dogodio se u Djelima 9, 1-22, koji bilježi Savlov susret s Isusom Kristom na cesti koja je išla iz Jeruzalema prema Damasku, na putovanju koje je trajalo oko 240 kilometara.
Savao je bio bijesan zbog onoga što je vidio; njegovo srce ispunilo se ubojitom mržnjom protiv kršćana. Prije nego što je krenuo na putovanje, pitao je visokog svećenika za pisma za sinagoge u Damasku, pitajući pritom za dopuštenje smije li povesti nekog kršćanina (ili kako su bili znani ”sljedbenici Puta”) natrag u Jeruzalem kako bi ih bacio u tamnicu.
Na cesti Savla je pogodila snažna svjetlost s nebesa, zbog koje je pao na tlo. Začuo je riječi: „Savle, Savle, zašto me progoniš“? Dalje čitamo: „On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti“. Kao digresija, ovo možda nije bio prvi susret Isusa i Savla. Naime, neki učenjaci govore o tome kako je mladi Savao možda znao za Isusa i da je možda svjedočio Njegovoj smrti.
Savao postaje apostol Pavao
Od tog trenutka, Savlov život okrenuo se naopako. Gospodnja svjetlost ga je zaslijepila i za vrijeme putovanja morao se osloniti na svoje suputnike.
Po naputku Isusa, Savao je nastavio prema Damasku kako bi stupio u kontakt s čovjekom po imenu Ananija, koji je isprva oklijevao susresti se sa Savlom jer je čuo za Savlovu reputaciju zlog čovjeka.
No Gospodin je rekao Ananiji da je Savao bio ”odabran instrument” koji će Njegovo ime proširiti među poganima, kraljevima i djeci Izraela (Djela 9, 15) te da će patiti čineći tako. (Djela 9, 16)
Ananija je slijedio Gospodnje upute i pronašao je Savla, na kojeg je položio ruke i ispričao mu viziju Isusa Krista. Kroz molitvu, Savao je dobio Duha Svetoga, (Djela 9, 17) vid i bio je kršten. (Djela 9, 18) Savao je odmah otišao u sinagogu gdje je proklamirao Isusa kao Božjeg Sina. (Djela 9, 20)
Ljudi su bili zapanjeni i sumnjičavi, jer je Savlova reputacija bila dobro poznata. Židovi su mislili da je došao odvesti kršćane (Djela 9, 21), ali on im se u stvari pridružio. Savlova smionost se povećala dok su Židovi iz Damaska bili zbunjeni Savlovim argumentima koji su dokazivali da je Isus Krist. (Djela 9, 22)
Savao je proveo vrijeme u Arabiji, Damasku, Jeruzalemu, Siriji i svojoj rodnoj Ciliciji, nakon čega je Barnaba zatražio njegovu pomoć za propovijedanje crkvama u Antiohiji. (Djela 11, 25) Zanimljivo, kršćani koji su prognani iz Judeje zbog progona koji je nastao nakon Stjepanove smrti, pronašli su ovu multi-rasnu crkvu. (Djela 11, 19-21)
Savlovo prvo od tri misijskih putovanja započelo je krajem 40. godine. Dok je provodio sve više vremena među poganima, Savao je počeo primjenjivati svoje rimsko ime Pavao. (Djela 13, 9)
Apostol Pavao je napisao mnoge novozavjetne knjige
Apostol Pavao je napisao mnoge novozavjetne knjige. Mnogi teolozi slažu se da je on napisao poslanice Rimljanima, 1. i 2. Korinćanima, Galaćanima, Filipljanima, 1. i 2. Solunjanima, Filemonu, Efežanima, Kološanima, 1. i 2. Timoteju i Titu. Tih trinaest pisama (poslanica) stvaraju ”Pavlovo autorstvo” i primarni su izvor njegove teologije. Kao što je prethodno primijećeno, Djela apostolska daju nam povijesni presjek Pavlovog života i tog razdoblja.
Apostol Pavao proveo je ostatak života proklamirajući uskrslog Krista u rimskom svijetu, često pod prijetnjom za osobni život. (2. Korinćanima 11, 24-27) Pretpostavlja se da je Pavao umro mučeničkom smrću sredinom ili krajem 60.-ih godina u Rimu.
Apostol Pavao – lekcije iz Pavlova života
Što možemo naučiti iz Pavlova života?
Prvo, možemo naučiti da Bog može spasiti svakoga.
Ta nevjerojatna priča o Pavlu ponavlja se svakoga dana, dok se slomljeni, grješni ljudi širom svijeta mijenjaju pod utjecajem Božje spasonosne milosti po Isusu Kristu.
Neki od tih ljudi činili su odvratne stvari drugim ljudima, dok su drugi samo nastojali živjeti moralnim životima, misleći da će im se Bog osmjehnuti na dan suda.
Kada čitamo priču o Pavlu, zapanjeni smo time što je Bog dopustio da u raj uđe religijski ekstremist koji je pobio nevine žene i djecu. Danas, možemo na teroriste i zločince gledati na način da nisu vrijedni otkupljenja zbog toga što su zločini koji su počinili protiv čovječanstva preveliki.
Priča o Pavlu je priča koja se danas može ispričati; on nije vrijedan u našim očima i ne zaslužuje drugu priliku, no Bog mu je dao milost. Istina je da je svaka osoba važna Bogu, od ”dobrih”, ”pristojnih”, prosječnih ljudi do opakih, zlih i pokvarenih. Samo Bog može spasiti dušu od pakla.
Drugo, iz Pavlovog života učimo da svatko može biti ponizan, moćan svjedok Isusa Krista.
Naravno, nitko drugi iz Biblije nije pokazao više poniznosti u širenju evanđelja Isusa Krista od Pavla.
Djela 20, 19 govore nam: „…služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih“; U Djelima 28, 31, Pavao dijeli dobre vijesti o Isusu Kristu: „Propovijedajući kraljevstvo Božje, i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez zabrane“. Pavao se nije bojao govoriti drugima o onome što je Krist učinio za njega. Pavao je proveo svoje dane, od obraćenja do mučeništva, neumorno radeći za Božje kraljevstvo.
Konačno, učimo da se svatko u potpunosti može predati Bogu.
Apostol Pavao je bio u cijelosti predan Bogu. U Filipljanima 1, 12-14 Pavao je pisao u zatvoru: „A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u pretoriji i među svima drugima, a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ“. Usprkos svojim okolnostima, Pavao je hvalio Boga i neprestano širio radosnu vijest (pročitajte također Djela 16, 22-25 i Filipljanima 4, 11-13).
Kroz svoje teškoće i patnju, Pavao je dobro znao rezultat življenja za Krista. U potpunosti je svoj život predao Bogu. Napisao je: „Za mene živjeti je Krist, a umrijeti dobitak“. (Filipljanima 1, 21) Možemo li i mi isto to reći? (Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.)
Kako je apostol Pavao preminuo?
Velik dio Novog zavjeta sadrži pisma i učenje apostola Pavla. Biblija nam daje detaljne informacije o njegovom životu, njegovom obraćenju i njegovoj službi. No ništa nam ne kaže o njegovoj smrti.
Čak i povjesničari debatiraju točan datum i način Pavlove smrti, ali gotovo svi se slažu da je umro kao mučenik. Na temelju povijesnih dokaza iz toga razdoblja, najvjerojatnije je da su Pavla smaknuli odrubljivanjem glave, vjerojatno oko istog razdoblja kada su Petra razapeli.
S obzirom na politička previranja toga doba, moguće je da je apostole zahvatio onaj val nasilja protiv kršćana koji je nastupio nakon velikog požara u Rimu.
Rim pod carem Neronom
Neron Klaudije Cezar August Germanski vladao je Rimskim carstvom od 54. do 68. godine. Većina se povjesničara slaže da je bio brutalan, neodgovoran i rastrošan vladar koji je poznat po progonima kršćana. Poznat je po tome da je tjerao kršćane na gladijatorske borbe gdje bi ih pojeli lavovi, a navodno je i koristio zapaljena tjelesa kršćana kako bi osvijetlio svoj vrt.
Jedna od najvećih misterija je Neronova uloga u velikom rimskom požaru iz 64. godine. Gradom se raširio plamen koji je gorio 6 dana, nakon čega se ponovno upalio i gorio još 3 dana. Teorija je da je Neron podmetnuo požar kako bi izgradio novi Rim po svome ukusu, no ta tvrdnja nikada nije dokazana. Bez obzira na krivnju ili nevinost, Neron je požar iskoristio za dvije stvari: za izgradnju novih i raskošnih zgrada, i za progon kršćana.
Mogući uzroci Pavlove smrti
U Rimljanima 15, 23-29 Pavao piše o svojoj namjeri da se sastane sa skupinom vjernika u Rimu na putu za Španjolsku. Ova je poslanica kronološki posljednja, pa se smatra da su poglavlja među posljednjima koje je napisao. Poslanica Rimljanima napisana je oko 57. godine, pa je moguće da se Pavao našao u Rimu usred Neronovog progona nakon velikog požara.
Povjesničar Adam Clark piše u svojim komentarima kako „se smatra da su i sv. Pavao i sv. Petar istinu zapečatili svojom krvlju kada je Neron protiv kršćana proveo opći progon“. Prije svoje smrti, Pavao je puno vremena proveo u zatvoru i u bijegu, pa je vjerojatno da su ga rimski uglednici poznavali.
Pavao je bio zaštićen od brutalne smrti raspećem zato što je bio rimski građanin, za razliku od Petra koji je umro na križu. Stoga je vjerojatno da su ga smaknuli odrubljivanjem glave.
Nadalje, nema konačnog dokaza što se dogodilo s Pavlovim tijelom. Albert Barnes piše da se smatra da je plemkinja imena Lucina sahranila Pavla na svom posjedu, pored Via Ostiensis, ili su tijelo odnijeli u katakombe ispod grada. Međutim, „od obje tvrdnje ne treba očekivati pouzdanost“. Danas na mjestu gdje mnogi smatraju da je Pavao poginuo stoji bazilika Sv. Pavla Izvan Zidina.
VIDI OVO: Zašto ste nezadovoljni kada (poput Pavla) možete biti zadovoljni u svemu?
Činjenice o životu i smrti apostola Pavla
Teško je saznati činjenice o drevnoj povijesti, ali neke stvari o Pavlu definitivno znamo.
1. Jedna činjenica koju znamo je da je Pavao zaista umro, za razliku od proroka Ilije i Henoka, koji su uzneseni u raj.
2. Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je Pavao bio spreman na svoju sudbinu, kako god da je umro. U Filipljanima 1, 21-24 je napisao:
„Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas“
Pavlova smrt možda nije povezana s Neronovim progonima nakon požara. No bez obzira kako je preminuo, Pavlov je život postavio temelje za kršćansku vjeru. (Autorica: Bethany Pyle; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Christianity.com)
