Hollywoodski glumac Andrew Garfield nedavno je progovorio kako je bio inspiriran neustrašivom vjerom lika kojeg je glumio u filmu Greben spašenih, bolničara u kasnim godinama Drugog svjetskog rata, Desmonda Dossa te kako mu je Bog govorio dok je snimao film.
Film Mela Gibsona, koji se prije nekoliko dana počeo prikazivati u kinima, prikazuje istinitu priču Desmonda Dossa, predanog adventiste sedmog dana, koji, unatoč tome što mu je vjera bila brutalno napadnuta, odbija ponijeti oružje u bitku kod Okinawe.
„Jedan od glavnih razloga zbog kojih sam bio privučen tom liku i htio ga glumiti bila je njegova svijest o vlastitom egu i njegova ljudskost, ali vjera je bila najsnažniji dio njega“, Garfield (33) rekao je za svoj lik Samu Lanskyju, novinaru časopisa Time Magazine. „Bio je dovoljno prazan da bude u dodiru s duhom, da bude u dodiru sa svojom vlastitom nutrinom, u dodiru s Bogom.“
Iako nije kršćanin, Garfield govori da ga je nešto vrlo snažno privuklo tom filmu: „Mislim da kada…osjetiš da te nešto vuče to znači da se nešto važno događa.“ Rekao je, „Bio sam tako umiren dok sam provodio vrijeme s Desmondom jer je on uspio nadići prevladavajuće kulturne stavove kroz svoju vjeru i postao je simbol za ‘ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi učine’ i simbol za ‘žrtvovat ću se za svoga brata’.“
Dodao je: „Činjenica da je mogao reći u lice ljudima s oružjem, s nevinošću djeteta: ‘Ne mogu to učiniti’. Postoji jedan dio mene koji to želi napraviti samo kako bi vas ušutkao, kako bi bio voljen, kako bi vam se sviđao. Ali podnositi da vam se ne sviđam, da me ne razumijete, i slušati nešto ovako duboko, siguran sam da mi je Bog govorio, što god ja smatram pod pojmom Boga.“
Garfield je ujedno hvalio ‘neopisiv intelekt’ direktora Mela Gibsona: „Bilo je od presudne važnosti za mene da komuniciram da je Desmondova vjera dublja od bilo koje dogme, dublja od bilo kakvih ljudskih pravila, te da je bio u dodiru s dubokim saznanjem koje je sezalo do njegove srži, nasuprot bilo kakvoj ideologiji. (Gibson) je to razumio, a ja sam osjećao kao da možemo zajedno napraviti isti film.“
