Najblaže rečeno, bio sam uplašen jer on je bio tako snažan da se nisam mogao osloboditi njegovog stiska. Moj strah nije dugo trajao, jer sam ubrzo postao svjestan nadnaravne prisutnosti, i nije trebalo dugo da shvatim da je ovo predivno biće Božji anđeo.
On mi je to potvrdio, puštajući moja ramena i rekavši mi da se ne bojim! Tada mi je rekao da ga je Bog poslao jer je čuo molitve Božjih ljudi, te on želi prenijeti Božju poruku o tome da On nije samo čuo njihove molitve, nego ih je i uslišao! Aleluja!
To nije bio san, to nije bila vizija, to je bilo nešto zaista stvarno! On je nastavio govoriti, govorio je tako glasno da sam bio siguran da će probuditi moju ženu koja je spavala pored mene. Ali nije, da bar je!
Moj pas, Queenie, dolazi ponekad u našu sobu kad je usamljen i spava pored kreveta. Te noći je bio tu i zanimalo ga je sve što je anđeo imao za reći. Bio je pored mene i mogao sam osjećati kako okreće glavu svaki puta od moje noge kada anđeo govori i kada ja odgovaram! Bio je to jedan neobičan posjet!
To zvuči čudno, i mogu zamisliti da će neki ljudi propitivati moju vjerodostojnost. To nije važno; to je Božja poruka i On ima nešto što želi da ja donesem svijetu!
Ovaj jedinstveni razgovor je trajao dva cijela sata kada je anđeo dijelio sa mnom ove veličanstvene istine iz Riječi Božje.
On je govorio o nezaustavljivom Božjem planu za cijeli svijet i donio mi tople osjećaje iz Božjeg srca o brizi koju on ima za ljude. Njegova ljubav za ljude je tako ogromna; On je puno više zainteresiran za njih nego za procedure! On VOLI ljude!
Anđeo mi je dao informaciju koja je išla u mnogo različitih smjerova, ali postojala je ključna poruka koju mi je Gospodin naglasio i koja se korz sve protezala. Isprva nisam bio siguran kako da povežem ovu poruku, dok se jedne večeri tri tjedna kasnije anđeo nije vratio, donoseći mi još prekrasnih istina od Boga na istu temu. Želio sam vidjeti kako on izgleda, ali opet sam mogao vidjeti jedino skicu ovoga prekrasnog bića u tami naše spavaće sobe.
Jutro nakon slijedećeg posjeta moja žena me je pitala da li smo tijekom noći imali posjetioca, jer je bila svjesna stvarne topline Božje prisutnosti koja je ispunjavala sobu iako nije ništa čula.
Impresivna je činjenica da Bog šalje ove posebne glasnike sa riječima iz raja te sam zbog toga osjećao strahovitu odgovornost da ih podijelim. Mi živimo u prekrasnom vremenu kada se događa veliko probuđenje u svijetu. Zajedno sa velikim pokretom Duha Svetog, tu su također obnovljeni napadi neprijatelja protiv Božjeg djela.
U nastojanju protiv Boga i pokušavajući ga povrijediti, sotonske snage napadaju dom, koji je na zemlji najbliža stvar Božjem srcu. Domovi su povrijeđeni mnogo puta a da ne razumiju zašto. Ovi napadi su više nego samo napadi na dom, svaki puta kada se otvara novo poglavlje Božjeg velikog posla, nailazimo na povećanu sotonsku aktivnost. Božji neprijatelj slijedi istu staru praksu koju je davno započeo.
U razgovoru o ovim sotonskim napadima, anđeo me je podsjetio na načine kako se je neprijatelj borio u prošlim vremenima. Kada se Mojsije rodio i Božji se plan o izvođenju djece Izraela iz Egipta počeo ispunjavati, Bog je pripremio malo dijete čija je majka prepoznala da je ono vrlo posebno a Sotona je uložio napor da se bori protiv Božjeg plana.
Sotona nije znao koga je Bog izabrao, pa je stavio u srce kralju želju da ubije svako dijete do određenih godina da se riješi djeteta koje će imati ulogu u sprovođenju Božjeg plana.
Drugo vrijeme je bilo u doba Suze (Estera). Neprijatelj je znao da je vrijeme velikog preporoda Izraela na pragu, pa je djelovao kroz srce čovjeka pod imenom Haman. Izdana je naredba da svi Židovi moraju biti pogubljeni. Opet je neprijatelj pokušao zaustaviti Božji plan, ali nije uspio.
Kada je Isus rođen, počelo se ispunjavati najveće poglavlje svih vremena. Opet su sotonske snage rekle: „Mi ga moramo zaustaviti. On je pravi Božji sin. Moramo zaustaviti njegov porod, ali mi ne znamo gdje je on.“ Oni su se raspitivali, “Gdje je on? Gdje će biti rođen?“
Da je Sotona znao čitati misli, sve što je onda trebao napraviti je da ode do pastira ili do mudraca i čita njihove misli, ali oni nisu govorili! On je otkrio opće područje, tako da je ta ista sotonska sila počela djelovati. Još jedanput su bebe bile poubijane. Ali Isus nije bio tamo!
U ovim danima ispunjava se prekrasno novo poglavlje kada Bog u središte stavlja obitelji na Zemlji. On im daje do znanja da je njegov plan spasenje, princip koji je uspostavio prije puno godina nije samo plan za jednu osobu. On rezervira mjesto za cijelu obitelj, ali svaki član se mora pojedinačno nanovo roditi.
Ja sam mislio:“ To je čudna teologija! To se ne čini u redu.“ Ali otkrio sam da je Bog onaj koji je to započeo! To je bilo u njegovom divnom planu koji je dao Mojsiju u šatoru. Anđeo mi je stavio pozornost na činjenicu da je Bog želio da se ime svake glave kuće i njegove obitelji uključi u vrata šatora; srebrne spojnice koje su držale zastor hrama trebale su biti napravljene od šekela njihovog iskupljenja. Ovu žrtvu od pola srebrnog šekela trebao je učiniti svaki čovjek kao otkupninu njegove duše Gospodinu. Šekeli su trebali biti rastaljeni, i ulaz na kojem su visili je pokazivao činjenicu da je Bog uključio SVE u njegov plan.
Ovaj plan iskupljenja za obitelji je bio tako važan Bogu da je zahtijevao od svake obitelji memorijalni prinos od pola šekela svake godine kako samni ne bi zaboravili. O ovome se raspravlja u Izlasku 30:12-16 i 38:25-28.
Da li se sjećaš kada je Rahaba spasila špijune koji su otišli u Jerihon? Špijuni su pod Božjom inspiracijom rekli: “Rahabo, pozovi svoju obitelj u kuću i biti će spašeni.“ (Jošua 17: 17-25). Bog je radio kroz jednu osobu da bi mogao kontaktirati sa cijelim domom. Rahaba je dovela cijelu obitelj tamo, i bili su svi spašeni jer je Bogu bilo stalo do cijele obitelji!
Božji plan je obiteljski plan. Sve predivne veze doma i obitelji su vječne, i kada dođemo u raj imati ćemo radost o kojoj nismo nikad niti sanjali. Gabriel mi je ponovo i ponovo govorio o važnosti obitelji za Boga, tako da mu možemo vjerovati, iako ne možemo shvatiti kako on može postići obiteljski odnos u raju. “Kako nam je nemoguće razumjeti njegove odluke i metode!“
(Rimljani 11:33,34…)
Neprijatelj želi uništiti Božji plan bacajući tešku artiljeriju na domove, uzrokujući da muževi izgube osjećaje prema svojim ženama, uzrokujući uznemirenost; uzrokujući da se stvari raspadaju; uzrokujući da se roditelji i djeca međusobno mrze. Ali Bog kaže da Sotona neće uspjeti!
Jedna od najimpresivnijih stvari koje mi je anđeo rekao je da Bog uvijek ima rezervni plan. Bog kaže da će posao biti obavljen makar morao zvati nekoga drugog da ga obavi ili će ga On sam obaviti! Ovo je predivno opisano u Knjizi o Esteri, kada joj je Mordokaj došao i proročki rekao da ju je Bog tu stavio baš u to vrijeme da obavi određeni posao. Ona je mogla odabrati da ga obavi ako želi i bude blagoslovljena od Boga, ali mogla je također biti sigurna da će njegovo ispunjenje uspjeti i odlučiti da to ne učini (Estera 4:14). Božji plan će uspjeti, čak i kada će podignuti ispunjenje iz nekog drugog izvora ako je to potrebno. On će uvijek uspjeti!
Bog mi je dao do znanja da se događaji koje je On naredio moraju dogoditi! Kada On nešto naredi, neopoziva sila koju ništa ne može zaustaviti se stavlja u pokret. To se mora dogoditi! Ljudi koji su uključeni u sprovođenje plana nisu nezamjenjivi dio toga plana ako to ne žele biti. Bog je predodredio događaj, ali ne i osobe. On je rekao: “Ako se udružiš sa mnom, u tome će biti radost i sreća za tebe. Ja sam te odredio da mi budeš partner u velikom djelu što činim, ali te neću na to prisiliti.“
Bog je na djelu! Neprijatelj je na djelu! Ovo su dvije suprotne sile, ali Bog je već odlučio da je On pobjednik!
Mnogi kršćani su se molili za nespašene u njihovim obiteljima. Kada mi je anđeo donio poruku da su njihove molitve već uslišane, mislio sam: „Da li to znači da su oni već svi spašeni?“ Ne, Bog neće napastovati pravo slobodnog izbora koje im je dao. To znači da će učiniti sve što je potrebno da dovede ljude do točke gdje će im biti lako donijeti odluku da mu služe.
Čuo sam da se kaže: “Dobra je stvar da se ljudima oteža dolazak pred Boga, jer će Ga tako više cijeniti.“ To nije Božji način! On želi učiniti da se, zaista, lako dođe do njega, a teško otiđe! On tebe želi. On tebe voli! On ne traži razlog da te prekori. On traži razlog da te zadrži!
Pošto je Bog rekao da su tvoje molitve već odgovorene, oni koji su stavili svoje voljene pred njega, iskreno i u vjeri, mogu se prestati moliti! Anđeo je rekao da se mole, nek počnu zahvaljivati. On je u poslu, i oslobodio je sile koje će donijeti okolnosti u kojima će ovim ljudima biti teško odbiti Boga.
Tada je anđeo rekao: “Ja upravo ovdje vodim veliku kolonu anđela kako bih očistio put, rastjerao neprijatelje, srušio barikade, i ljudima dao do znanja da je Božje srce toplo prema njima.“
On je podijelio puno predivnih istina sa mnom, posebno u ovom posjetu dok mi je govorio, shvatio sam da je to upravo onaj anđeo koji se je pojavio Zahariji sa istom porukom,“Tvoje molitve su uslišane!“ (Luka 1:13).
Ova poruka koju mi je Bog donio kroz svog anđela je mala slika velikog Božjeg srca i onoga što On čini danas. Anđeo mi je rekao da je Bogu stalo da obnovi domove u vrstu jedinice koja će mu biti ugodna i koju može blagosloviti. On je rekao da je njegova želja da obnovi komunikaciju između djece i roditelja, da se slome barijere mržnje, da oni mogu biti prijatelji i imati divne obiteljske odnose.
Bog je pokazao svoj ogroman interes za obitelj, formirajući dom prije stvaranja crkve. On želi da to prihvaćanje koje ljudi očekuju da osjećaju samo u crkvi, bude i u njihovom domu.
On je rekao: “Želim da očevi osjećaju bol za njihovu obitelj. Želim da djeca znaju kad ih neprijatelj napadne, da mogu naći čvrstu ruku na koju se mogu osloniti, kod kuće. Ja želim da majčina srca budu otvorena i ispunjena suosjećanjem za djecu.“ Ja sam, sigurno, bio svjestan činjenice da je Bogu stalo do obitelji, ali kada mi anđeo ovo rekao, to mi se učinilo još stvarnijim!
On je rekao da je Božja namjera, njegova želja i jedna od stvari koje On želi postići u svemu što čini, jest doprijeti do buntovne djece. On želi da se srca majki i očeva okrenu prema djeci. Rekao je: “Ja želim uzeti tu buntovnu djecu, koja su neposlušna, i dovesti ih do točke da spoznaju koliko je potpuno moje oproštenje. Ja želim da oni znaju, da kada me poslušaju, da niti jedna stvar iz njihove prošlosti nije zabilježena gore u raju. Kada je oprostim, ja ne da samo zaboravim stvar koju sam im oprostio, nego zaboravim da sam oprostio!“
Kada slijedeći puta dođeš k Bogu i kažeš: “Bože, žao mi je što opet dolazim, jer ovo je već dvadeseti put da mi opraštaš, ali da li ćeš mi opet oprostiti?“ On će te pogledati i reći: „O ćemu govoriš? Ja nemam zabilješke o tome. Ja se toga uopće ne sjećam. Što se mene tiče, ovo je prvi puta da si ti došao.“ Da li znaš da je ovo vrsta oprosta koji Bog ima?
Čuo sam mnogo poruka o tome kako je predivno što Bog opravdava pobožne ljude, i smatram da je to prekrasno! Ali Bog ide korak dalje, i kaže: „ Želim da doneseš poruku da sam spreman opravdati i bezbožnika“ (Rimljani 4:5).
Riječ opravdati znači kao da se nikada nije dogodilo. Bog je rekao: „Zbog đavoljih klopki i napada, želim da moji ljudi znaju koliko je potpuno to opravdanje! Želim ući u njihove misli, srca i u njihovu nutrinu. Želim da budu sposobni da me pogledaju u lice i znaju da ne moraju spuštati svoje glave i stidjeti se, jer kada ih vidim, vidim ih kao prvorazredne članove moje obitelji.“
On mi je rekao da mogu naći dio ove poruke u Luki 1:17. Ovo je bilo vrijeme drugog velikog ispunjenja poglavlja Njegovog plana. Uzeo sam moju Bibliju da pročitam da li zaista to kaže na takav način, i zaista kaže tako. On je govorio o Ivanu Krstitelju i pomazanju Duha i kako će Ivan otići i činiti Božje djelo. „On će ići pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nadzoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod.“ On je želio da oni praktično znaju što opravdanje zaista znači. Bog želi da znaš da On nije tvoj neprijatelj; On je tvoj prijatelj! On te ne želi povrijediti; On ti želi pomoći!
Tada me je podsjetio o nečemu što se dogodilo u Djelima 27:20 kada je Pavao doživio brodolom. Zaista se uzbudim kada čitam ovo! Pojavila se strašna oluja i sva nada je nestala. Posada se predala očaju, jer su osjećali da neće biti spašeni. Ali u stihu 22, Pavao je rekao: „ A sada vas opominjem da budete odvažni, jer nitko od vas neće propasti, osim lađe.“ Kako je Pavao ovo znao? “…Noćas mi se ukaza anđeo onoga Boga kojem pripadam i komu služim te mi reče: ‘Ne boj se, Pavle! Ti treba da dođeš pred cara (Božji plan je neopoziv, i On neće dopustiti nešto poput oluje da zaustavi taj plan). I evo, Bog ti milostivo daruje živote svih koji s tobom plove.“
Tvojim roditeljima, Bog govori istu stvar: „Ja ti dajem one koji plove sa tobom.“ Tada je on rekao: „Zato, ljudi, budite odvažni (imam dobre vijesti za vas)! Vjerujem Bogu, da će biti tako kako mi je obećao.“
Biti će onako kako je anđeo rekao!
Pavle im je rekao da pričekaju, ali mu mnogi nisu vjerovali. Siguran sam da su neki od njih mislili: „Čovječe ovaj tip ima halucinacije. U oluji smo već predugo.“ Oni su već prije vidjeli kako ljudi polude zbog oluje. Oni su rekli: „Mi čujemo dno ispod broda; potopljeni smo.“ Pod izlikom da kane s pramca spustiti sidro, oni spuštaju čamac s namjerom da uđu u njega… Pavao je rekao: „Bolje vam je da poslušate. Bog vas planira spasiti, ali sami morate izabrati.“ Vojnici su presjekli užad i čamac je pao u more. Bog je još uvijek imao plan i On je poslao legiju anđela i oni su uzeli zadnji dio broda, okrenuli ga i razbili ga na male dijelove kako bi se svatko imao za što držati. Posjetitelj anđeo mi je rekao da je on tada pustio legiju anđela, da bude siguran da svaka osoba dođe do obale. Svaki, od 276 koji su bili spašeni jer su imali velikog anđela koji je pazio na njih.
Pitao sam anđela: „Zar ne bi bilo bolje da su se potopili, budući da su bili gomila teških karaktera? To su bili zatvorenici, neki od njih ubojice, ljudi najniže vrste.“
Ne, veliko čudo se dogodilo jer Bog želi spasiti! Isus nije došao da sudi svijet, nego da svijet dobije život po njemu!
Razmišljam o nevoljnosti koju sam imao da predam prvu poruku koja mi je donesena. Nisam znao kako će to ispasti! Nisam znao što će to učiniti! Proveo sam 29 godina dijeleći ljudima Krista; zajednica je prepoznala moju službu; ona je bila prihvaćena i nisam želio uništiti životno djelo u jednoj večeri kazujući iskustvo koje može uzrokovati porast otpora i odbiti ljude.
Anđeo mi je rekao da prenesem poruku, ali nisam mogao. Čekao sam tri tjedna, i usred noći, one iste ruke koje su zgrabile moje rame prije, podigle su me u krevetu i anđeo mi je tada rekao: „Ti nisi prenio poruku.“ Znao sam da sam u nevolji! Još sam imao otpor, pa sam upitao anđela: Budući da si ovdje, zašto te ja ne bih predstavio ljudima i pustio tebe da im preneseš poruku?“ On je odgovorio da mu Bog to ne bi dopustio i da ju ja sam moram dati.
Bio sam posebno oprezan kada sam davao poruku crkvi jer je anđeo bio tamo, da bude siguran da sam dao cijelu poruku, rekao je: „Iako ja neću prenijeti poruku vjernicima, želim da znaš da sam ovdje i da je sa mnom cijela armija anđela upravo sada.“ Zaista mi je bilo uzbudljivo znati da su anđeli bili na službi! Tada mi je rekao da je te večeri tamo bilo više anđela nego ljudi! Kako sam želio da ih možemo razbistriti i učiniti ih vidljivima!
Zato što Bog brzo ide naprijed kako bi ispunio svoj plan na vrijeme, Sotona također naporno radi. On želi uništiti ono što Bog čini, ali je Bog rekao da on neće uspjeti.
Iz knjige Anđeli na zadatku (Angels On Assignment) koju su napisali Charles i Frances Hunter, kako im je ispričao Roland Buck (1979.); Izvor: Riječ života
