Iskustva ljudi s domovima za starije osobe su različita. I dok neki dom opisuju kao vlastitu kuću, ima i onih koji imaju određene zamjerke. Jedna od njih je i žena iz Zagreba koja je odvela svoju mamu u privatni dom.
“Nadovezat ću se na priče iz domova za stare i nemoćne, jer moja majka, nažalost, živi u jednom privatnom domu u okolici Zagreba i nepokretna je. Dolazim svaki dan kod nje i svaki put doživim šok.
Soba je prljava, a ja sam sama morala čistiti fekalije po podu. Mami od fekalija znaju biti prljave ruke, a odjeća uništena ili izgubljena. Čak sam pronašla tablete na podu i u krevetu, što je dodatno povećalo moju zabrinutost.
Kada pitam što mama jede, odgovaraju mi da je to ‘miks’, no nitko ne zna reći što se zapravo nalazi u njemu”, napisala je gospođa Ana, otkriva portal Moje Vrijeme.
Je li u redu smjestiti bližnju osobu (majku, oca) u starački dom?
“Osoblje u domu je slabo educirano i nezainteresirano. Iako u domu imaju otvorene natječaje za nova radna mjesta čini se da teško nalaze kvalitetne radnike. Da znam za neki drugi dobar dom, odmah bih je premjestila, ali nigdje nije bajno.
Oni koji su pokretni i mogu se zauzeti za sebe još nekako prolaze, dok korisnici koji samo leže, nažalost, mole Boga da umru. Ovaj sustav je nehuman i poražavajući za cijelo društvo”, piše gospođa Ana.
“Ono što me posebno pogađa je činjenica da, koliko god joj vode ostavim, gotovo jednaku količinu pronađem sutradan. Kao medicinska sestra po struci, dobro znam kako treba izgledati njega nepokretnih bolesnika.
U privatnim domovima svaki euro ušteđen na korisnicima ili osoblju završava u džepu privatnika. Inspekcije ne bi smjele reagirati samo kad se dogodi nešto strašno. Tada se kratko piše o tome, a brzo se zaboravi.
Molim Boga da mi nikada ne zatreba dom, jer ovakvo stanje nikome ne priliči”, zaključila je gospođa Ana svoje povjerljivo pismo.
Mix u prijevodu znači napoj. Sve što je ostalo od dan ranije od ručka se zmiksa i daje korisnicima da li kroz sondu ili oni koji moraju jesti kašastog. Privatni domovi bez iznimke svi.