AMEN je porijeklom iz hebrejskog jezika, a riječ je nastala od korijena riječi em’a čije je značenje čvrstina, odlučnost. Što znači ta riječ u Bibliji?
U Starom zavjetu riječ AMEN simbolizira istinu, koja glasi: “Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek’ se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek’ se kune Bogom vjernim.” (Izaija 65,16) Isto tako Isus se u Otkrivenju svetog apostola Ivana naziva AMEN.
U vjerovanju drevnih Židova riječ AMEN je vrlo često upotrebljavana u značenju želje, ali mnogo više kao potvrda riječi čije je smisao: “To je točno zaista!”
Amen u monteističkim religijama – kršćanstvu, judaizmu i islamu
AMEN je postao simbol potpune privrženosti vjeri, poprimirivši u religijama Knjige smisao zavjeta: “Neka tako bude”.
Isto značenje riječi postoji i u islamu, gdje se izgovara poslije prve sure iz Kurana, ali i na kraju molitve.
Prema nekim mišljenjima, hebrejska riječ “AMEN” sadrži početne riječi A (L) (ILI El), ME (leh) i N (eman), što znači “Bog, kralj dostojan povjerenja”.
Budući da riječ ima isti korijen kao emuma (“vjera”), onaj koji je izgovara istovremeno potvrđuje svoju vjeru u monoteističkim religijama.
Amen se ne koristi samo za potvrdu blagoslova
Amen se nikad ne koristi samo za potvrđivanje blagoslova u Starom zavjetu. Izrael je njime prihvatio prokletstvo od Boga po pitanju grijeha (dvanaest puta u Ponovljenom zakonu i Nehemiji 5,13)
Ta riječ ima i neke druge svrhe. Jeremija se ruga riječima lažnog proroka s amen (28,6). Budući da je Bog pouzdan, Izaija ga naziva “Bogom Amena”, u čije ime bi njegove sluge trebale zazivati blagoslov i polagati zakletve (Izaija 65,16; vidi također Otkrivenje 3,14). Ali Isusova uporaba amena najupečatljivija je inovacija.
Isus i riječ amen
Isus u svom naučavaju govori amen lego humin, to jest, “zaista vam kažem”, u gotovo sedamdeset navrata u evanđeljima (trideset puta u Mateju, trinaest u Marku, šest u Luki i dvadeset u Ivanu, gdje je svaki put udvostručen – Zaista, zaista, kažem vam).
Na mjestu gdje su proroci često govorili: “Ovako govori Gospodin”, Isus često kaže: “Amen, kažem vam.” Iako neki znanstvenici ovu formulu vide samo kao metodu naglašavanja izjave, ona zapravo predstavlja značajan dio Isusova jasnog učenja o sebi kao Bogu.
Kad god Isus kaže “amen lego humin”, On pokazuje svjesnost o svom autoritetu i svom božanstvu. Ovaj dokaz Isusove mesijanske samosvijesti važan je jer se odupire skeptičnim napadima na vjeru, piše Biblestudytools.com.
Kritičari pokušavaju isključiti mnoge tekstove koji predstavljaju Kristovo božanstvo na temelju toga što su neautentični. Ali implicitne tvrdnje o božanstvu, bilo da se radi o Isusovoj upotrebi amena ili drugih, pojavljuju se u gotovo svakom odlomku Evanđelja.
Poslanice i korištenje amena
Pavlova upotreba amena vraća nas u svijet Starog zavjeta, osim što amen izgovara samo prilikom blagoslova, a ne i prokletstva. Pavao često u poslanicama spominje tu riječ, a neke i završava njom (Rim 1,25; 9,5; 11,36; Gal 1,3-5; Ef 3,21; Fil 4,20; 1. Tim 1,17; 6,16; 2. Tim 4,18).
Nekoliko drugih novozavjetnih poslanica slijedi Pavla u štovanju Boga i/ili Ga pozivajući da udijeli milost koja je čitateljima potrebna (Heb 13,20-21; 1 Pet 4,11; 5,10-11; 2 Pet 3,17-18 ; Jd 24-25; Otk 22,21).
Kao i kod Pavla, ove posljednje riječi često rekapituliraju glavne teme pisma, koje pisac pečati s amenom koji to izjavljuje i zagovara: “Tako neka bude! Neka Bog slavljen Bog koji što daje darove potrebne njegovom narodu.”
