Aleksandra Matić iz Srbije je s 22 godine imala rak s metastazama na čak sedam organa, te su joj davali samo 3 posto šanse za život. Ovo je njena priča!
Mozak, oba jajnika, maternica, limfni čvorovi, crijeva i trbušno tkivo bili su organi na koje je metastazirao rak u tijelu tada dvadesetdvogodišnje Aleksandre.
Poražavajuće prognoze liječnika davale su samo tri posto šanse da mlada djevojka preživi ovu pošast koja se proširila njezinim tijelom.
Priča o lijepoj Aleksandri Matić (35) koja vraća vjeru svim ljudima koji vode najteže životne bitke dokaz je da nada postoji i u najmračnijim danima života kada loše vijesti dolaze jedna za drugom.
Kako kaže za Telegraf.rs, od malih nogu je zbog slabog imuniteta bila sklona raznim infekcijama i bolestima, a za strašnu bolest saznala je u 22. godini.
– Prvi znakovi ozbiljne bolesti počeli su već s 8-9 godina kada sam imao česte glavobolje i to se uvijek pripisivalo migrenama ili nedostatku nekog vitamina. U prvoj godini srednje škole pao sam u komu jer sam imala ogromnu i strašnu glavobolju te sam tada doživjela kliničku smrt. Srce mi je stalo – kaže hrabra Aleksandra.
Tada su liječnici poručili Aleksandri da ima tumorsku leziju.
– To je neko tkivo na kori velikog mozga koje šalje krive signale tijelu i pokazalo se da je izazvalo komu, ali nije ostavilo nikakve posljedice na mozgu. Godinama sam išla raznim liječnicima. Međutim, tada su mi počeli problemi s jajnicima, neke ciste, stalni lijekovi i injekcije. S godinama se to mijenjalo i liječnici mi nikad ništa konkretno nisu rekli – kaže Aleksandra.
U jednom trenutku joj je trbuh počeo oticati
Kako kaže, nitko od liječnika nije posumnjao da je nešto opasno sve do trenutka kada joj je trbuh počeo oticati. Tada je saznala istinu o tome što se događa u njenom tijelu.
– Rekli su da su to ciste koje s vremena na vrijeme pucaju i imam iscjedak, nisu sumnjali da je to nešto opasno. Nekoliko dana prije mog 22. rođendana, naglo mi se počeo nadimati trbuh… To je bilo zastrašujuće za nekoga tko je imao 55 kilograma i naravno, vidjelo se da nešto nije kako treba. Otišla sam kod liječnika da mi vade krv i tada su mi rekli da je sedimentacija malo povišena, ali da nije ništa ozbiljno. Međutim, tjedan dana nakon što sam napunila 22 godine, noga me boljela i trbuh mi je opet previše natekao te smo otišli liječniku. Radila je druga doktorica koja mi je pogledala nalaze i rekla “Imaš jako visoku sedimentaciju, zašto te doktorica nije poslala dalje” – prisjeća se bolnih dana Aleksandra.
Potom odlazi na Kliniku za ginekologiju i porod – “Betanija” gdje je odmah zadržavaju, a kasnije uz odobrenje roditelja priopćuju da ima treći stadij raka jajnika, koji je jako uznapredovao.
– Rekli su mi da mi ne mogu ništa više reći do operacije, pa se nakon nje pokazalo da se proširila na puno više mjesta nego što su očekivali. Metastazirao je u crijeva, mozak, oba jajnika, maternicu, limfne čvorove, trbušno tkivo, zahvaćeno je otprilike sedam organa. Sve su mi to rekli nakon operacije i rekli su mi da izgledi nisu baš dobri. Operirali su me čisto da mi produže život i otpustili su me iz bolnice. Sama sam se odlučila za kemoterapiju – kaže Aleksandra.
Počinje se hraniti makrobiotički i mijenja stil života
Aleksandra ide na kemoterapiju i počinje se hraniti makrobiotikom.
– Našli su mi liječnika u Japanu, međutim, bila sam preslaba za putovanje. Predložio mi je tada da kontaktiramo jednu njegovu studenticu, Ninu Bulajić, koja je kod njega završila makrobiotiku na Institutu, pa sam otišla do nje. Držala sam se te dijete i vježbi i uz Božju pomoć sam ozdravila iako su mi govorili da imam samo 3 posto šanse da preživim – priča danas Aleksandra nakon 14 godina strašne borbe.
Šefica Betanije koja je Aleksandru operirala, kako kaže, bila je skamenjena nakon što ju je vidjela šest mjeseci nakon operacije.
– Rekla je da misli da nisam preživjela, ostala je bez riječi. Prema nalazima organizam mi se regenerirao. Nisam imala čak ni ožiljke od operacije. Rekli su mi da sam fenomen – naglašava.
Jedino što ju je slomilo, kaže, jest to što su se mnogi njezini prijatelji povukli u njezinoj najtežoj borbi.
– Slomilo me jedino to što su se povukli svi moji prijatelji s kojima sam odrastala i cijelo društvo, a oni su mi tih godina puno značili. U tim sam trenucima shvatila da je obitelj uvijek uz tebe – istaknula je Aleksandra.
