Nikada neću razumjeti kako neki ljudi mogu tvrditi da je Isus njihov Spasitelj, a ipak živjeti kao da nikada nisu iskusili njegovu spasonosnu milost. Kako mogu tražiti Boga da ih izbavi dok žive nepokajanim životom, bez grizodušja. Kako mogu govoriti kao da poznaju Krista, kad njihova djela jasno pokazuju da ništa ne znaju o njemu.
Ta vrsta ljudi čini više štete za Kraljevstvo nego što bi se sotona ikada mogao nadati učiniti. Oni su neprijateljevi najveći saveznici u svijetu koji već traži načine kako bi obezvrijedio Kristove zahtjeve. Pavao nam kaže: “Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma” (Rim 12,2). Predugo su se kršćani prilagođavali putovima svijeta. Dopustili smo svijetu ne da samo utječe na nas, nego da nas potpuno okuži – da preuzme naše srce i um i drži nas u ropstvu grijeha, čak iako sami sebe uvjeravamo da smo slobodni.
Ali Isus obećava donijeti promjenu našem srcu i umu, obnoviti nas, promijeniti način našega razmišljanja, življenja i djelovanja. Ako mu to ne dopuštamo, nismo ga u stvari prihvatili.
“Čisto srce stvori mi, Bože”, piše David, “i duh postojan obnovi u meni” (Ps 51,12). Ove riječi trebale bi ukratko iznijeti želju svakoga Kristovog sljedbenika. One bi trebale biti naša dnevna molitva. Tražiti Boga novo srce i nov um, moliti za čist život, truditi se iz trenutka u trenutak živjeti s većim milosrđem, milošću i nedužnošću. Postajati sve sličniji Isusu sa svakim novim danom.
Kad svijet gleda u nas, ono što vide definirat će njihovo mišljenje o Bogu. To će oblikovati kako poimaju našega nebeskog Oca, što misle o njemu, kako razumiju njegovu dobrotu i milost. Mi smo poslanici za kraljevstvo Božje u izgubljenom i palom svijetu. A naša djela, i dobra i loša, izravno će pokazivati na Boga.
Autor: Nicky Cruz
