Od straha na prijelazima cesta do strepnje da neki samotnjak ne zapali atomsko zlo, od bojazni pred ispitima do strahovanja pred glavarima, riječju od straha do straha ide život i teku dani.
Postoje strahovi i strahovi. Pitanje je da li je strah loš ili nije. Ako je istovjetan s razborom, svakako je dobar. Ako je isto što i poštovanje, naravno da vrijedi. No jedan strah je koban. Strah od života.
Uistinu, ima ljudi koji se boje života. Boje se ljudi, i klone ih se. Boje se udjela u stvaranju i izbjegavaju ga. Boje se drugih, boje se sebe, boje se svega. Ništa ih ne raduje ili ih tek na tren jedva što razveseli.
Isus je ne jedanput izgovorio riječ: ”Ne bojte se!” Obično nije navodio čega se ne treba bojati, nego naprosto ne bojati se. Tu Njegovu riječ valja povezati s jednom drugom riječi Njegovih usta: ”Došao sam da imaju život”.
Njegova riječ ”Ne bojte se” zapravo kazuje: ne bojte se života.
Obujmiti život, radovati se zemlji, žudno dočekivati jutra i spokojno se praštati od dana, doprinositi porastu ljepote, dobrote i istine na svojoj dionici puta kroz prostor i vrijeme, prihvaćati kišu i sunce nad glavama pravednih i onih koji takvi ne izgledaju, davati iz sebe staro i novo, ne kratiti ruku ruci, niti odvraćati pogled od patnje, pokloniti uho nebu i ne uskratiti ga zemlji, cvasti ali i zoriti, cvasti ali i ocvasti, biti cvijet, biti plod. Riječju – živjeti. Ne bojati se života.
A strah se, prema Bibliji, izgoni ljubavlju: ”U ljubavi nema straha; naprotiv savršena ljubav izgoni strah.” (1 Iv 4,18).
Autor: Ivan Golub, iz knjige ”Čežnja za licem ili kako do radosti”
