Ako te boli susretnu, Bog misli na tebe; opasnosti te obuzmu, Bog misli na tebe. Bog brine za tebe na putu tvom u dane sve; on brine za tebe, on brine za tebe!
Prije nekoliko godina, bio sam u jednom kršćankom domu. One večeri, za stolom su zajedno sa svojim starim roditeljima sjedila tri odrasla sina i mlada kći. I upravo za stolom čuo sam jedno divno svjedočanstvo. Zamolio sam najmlađega od onih sinova da mi ispriča kako je našao Krista kao osobnog Spasitelja. Evo što je rekao:
“Bio sam daleko od kuće, gospodine Price, i kroz izdaju čovjeka za kojega sam mislio da mi je prijatelj izgubio posao. Postao sam vrlo ogorčen na njega, a na kraju i na čitav svijet. Bio sam uvjeren da nigdje ne postoji pravda. Što sam više razmišljao o nepravdi koja mi je bila učinjena, postajao sam sve ogorčeniji i ljući.
U meni se razvila takva mržnja prema čovjeku koji mi je učinio nepravdu da mi je počela trovati dušu. Priznajem, bio sam grešnik, iako me odgoj i utjecaj roditelja sačuvao da ne podlegnem onome što bismo nazvali otvoreni grijeh.
A onda jedne večeri, nakon što sam uzalud tragao za zaposlenjem, obeshrabren i ogorčen vratio sam se onamo gdje sam stanovao. I dok sam sjedio ondje oplakujući svoju sudbinu, sjetio sam se oca i majke. Sjetio sam se dana kad je tata bio u tako dubokim vodama da su ga gotovo preplavile.
VIDI OVO: Bog misli na tebe
Što je učinio? Je li se predao gorčini i mržnji naumivši se osvetiti poput mene? Ne, nije. Sjetio sam se kako je došao kući, zagrlio majku i kako su oboje plačući počeli pjevati: Nemoj se plašit nevolje, Bog misli na tebe; u nevolji zakloni te, Bog brine se za te.
Tada sam, brate Price, dok sam bio sâm u onoj sobi, pomislio da me možda sva moja nevolja vodi do činjenice da nisam prihvatio Boga svojih roditelja u svoj život. I tako sam kleknuo i molio. Te je večeri Isus došao u moje srce. Bio je to moj otac, vidite, koji me doveo pod osvjedočenje.”
“Ali kako su stvari završile po tebe?” pitao sam ga. “Jesi li dugo bio nezaposlen? Što se dogodilo s čovjekom koji ti je učinio nepravdu?”
“Morao sam poći k tom čovjeku”, rekao je, “i moliti ga da mi oprosti zbog mržnje kojom sam ga mrzio. To ga je potpuno slomilo i nakon nekoliko tjedana bio sam u mogućnosti dovesti ga Kristu. On je bio i posrednik upoznavši me s jednim čovjek koji me zaposlio. Dakle, vidite, Gospodin je sve izveo na dobro.”
VIDI OVO: Bog zna kroz što prolaziš
Dok sam slušao njegovo svjedočanstvo, iznenada mi je pala na um jedna misao. Pitao sam ga je li mu ikada palo na pamet da je Gospodin možda dopustio njegovu nevolju da bude doveden k njemu. Rekao je da ne, ali dok je razmišljao o tome i dok smo razgovarali o tome, sila Gospodnja pala je na njega i počeo je slaviti Boga za dolinu koja ga je dovela na goru. Pavao je izjavio da se raduje u svojim slabostima i da slavi Boga za one kušnje i poteškoće koje su za njega ostvarile izvanrednu i vječnu slavu.
I tako smo za večerom slavili Gospodina i prije nego smo se digli od stola zajedno zapjevali: Ako te boli susretnu, Bog misli na tebe; opasnosti te obuzmu, Bog misli na tebe. Bog brine za tebe na putu tvom u dane sve; on brine za tebe, on brine za tebe!
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
