U vremenu kad su nam ekrani stalno pred očima, rijetko zastanemo i pitamo se – što zapravo ulazi u naš um i srce kroz sadržaje koje svakodnevno konzumiramo?
Serije, glazba, filmovi – sve to oblikuje naš pogled na svijet, često suptilno i neprimjetno. No nije svaki sadržaj samo „zabava“. Neki od njih, svjesno ili nesvjesno, nose poruke koje narušavaju duhovnu osjetljivost i pomiču granice onoga što smatramo prihvatljivim.
Posebno je zabrinjavajuće sve veće prisustvo okultnih tema u popularnoj kulturi. Vještičarenje, prizivanje duhova, tarot, čakre i „energije“ postali su gotovo normalni motivi u serijama i glazbenim spotovima.
Sve to često dolazi upakirano u privlačan vizual, uz dobru glazbu i karizmatične likove. Ali normalizacija tih tema stvara ravnodušnost prema onome što vjera jasno naziva duhovno opasnim.
S druge strane, glazba koja veliča nasilje, promiskuitet ili ismijava vjeru i moralne vrijednosti, sve više zauzima prostor u našim slušalicama. Poruke koje slavimo, makar nesvjesno, postaju dio našeg unutarnjeg svijeta. Nije svejedno ponavljaš li refren o samodostatnosti, novcu i užitku – ili o ljubavi, istini i nadi.
Ni tzv. „duhovni“ sadržaji nisu uvijek bezopasni. New Age pokret, s naglaskom na samobožanstvu, „manifestiranju stvarnosti“ i univerzalnoj energiji, uvlači se u medije, knjižare i društvene mreže. I dok sve to zvuči pozitivno i oslobađajuće, u svojoj srži odvaja čovjeka od poniznosti pred Bogom i istine Evanđelja.
Vjerujem da je vrijeme da postanemo svjesniji duhovne dimenzije onoga što konzumiramo. Ne iz straha, nego iz želje za unutarnjom čistoćom, mirom i dubljom povezanošću s Bogom. Ne moramo živjeti izolirano od svijeta, ali svakako možemo birati ono što nas izgrađuje, a ne razgrađuje.
Možda nije loše, s vremena na vrijeme, postaviti si jednostavno pitanje: „Je li ovo što gledam ili slušam u skladu s onim tko želim biti – i čiji sam?“ Jer što ulazi u nas – kad-tad izlazi kroz riječi, misli i djela.
