Ako mislite da Bog ne čuje vaše vapaje niti vidi vaše suze, preporučujemo vam da pročitate ovu kratku duhovnu poruku.
Pisac i teolog Russell Moore opisao je kako je primijetio jezivu tišinu u sirotištu gdje je posvojio svoje dječake. Netko mu je poslije objasnio da su ta mala djeca, novorođenčad, prestala plakati jer su naučila da nitko neće reagirati na njihov plač.
Kad se suočimo s teškim razdobljima, i mi možda osjećamo da nas nitko ne čuje. I što je najgore od svega, možda osjećamo da sam Bog ne čuje naše vapaje niti vidi naše suze.
Ali on vidi i čuje! I zato su nam potrebne molitve i vapaji koji se posebno nalaze u Knjizi Psalama. Psalmisti mole Boga za pomoć i žale se zbog svoje situacije.
U Psalmu 61. David iznosi svoje molbe i razočaranja pred svoga Stvoritelja, govoreći: »Bože, usliši moj vapaj! Čuj moju molitvu!« (r. 2) David vapi Bogu jer zna da je samo on njegovo »utočište« i »čvrsta kula« (r. 4).
Molitve, molbe i negodovanja koje nalazimo u Knjizi Psalama način su potvrđivanja Božje suverenosti i pozivanja na njegovu dobrotu i vjernost.
Sve su to dokazi prisnog odnosa koji možemo iskusiti s Bogom. U teškim trenucima svi možemo doći u iskušenje da povjerujemo u laž da njemu nije stalo. Ali stalo mu je! On nas čuje i s nama je.
Dragi Isuse, molimo te,
čuj naše molbe,
vapaje i zahvale.
Autor: Glen Packiam
